Pages

31. 12. 2010.

Čestitka


Vreme je čestitanja, Božić, Nova godina, Božić...
Nije kao nekad, oseća se da smo više zabrinuti, da smo manje posvećeni prijateljima i zrncima radosti, dok se mnogo lako iznerviramo zbog neke gluposti koje se posle petnaest minuta i ne sećamo.

Umesto spiska lepih želja, za praznike vam poklanjam ovu mudru pričicu, skinutu negde sa neta i sačuvanu u mojoj arhivi,izvinjavam se, nisam zabeležila autora, ne znam ni da li je bilo navedeno ko je, ne želim da povredim nečija autorska prava, samo želim da širim dalje lepu re i mudru reč. Želim da se često setite ovih jednostavnih mudrosti.

"Dakle, ti bi zelio da razgovaras sa mnom?" rece Bog.

"Ako imas vremena" rekoh.

Bog se nasmesi."Moje je vreme vjecnost" .

"Sta si me htio pitati?"

"Sta te najvise iznenadjuje kod ljudi?"

Bog odgovori:

"Sto im je detinjstvo dosadno. Zure da odrastu, a potom bi zeleli ponovo biti djeca.

Sto trose zdravlje da bi stekli novac, pa potom trose novac da bi vratili zdravlje.

Sto razmisljaju tjeskobno o buducnosti, zaboravljajuci sadasnjost. Na taj nacin ne zive ni u sadasnjosti ni u buducnosti.

Sto zive kao da nikada nece umreti, a onda umiru kao da nikada nisu ziveli."

Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tisini.

Tada upitah: "Kao roditelj, koje bi zivotne pouke zelio da tvoja djeca nauce?"

Osmehujuci se, Bog odgovori:

"Da nauce da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli.
Mogu samo voleti.
Da nauce da nije najvrednije ono sto poseduju, nego ko su u svom zivotu.

Da nauce kako se nije dobro uporedjivati s drugima ...

Da nauce kako nije bogat onaj covek koji najvise ima, nego onaj kojem najmanje treba.

Da nauce kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povredi voljeno bice, a potom su potrebne godine da se izlijeci.

Da nauce oprastati.... tako da sami oprastaju.

Da spoznaju kako postoje osobe koje ih njezno vole, ali to ne znaju izreci niti pokazati.

Da nauce, da se novcem moze kupiti sve. Osim srece i ljubavi.

Da nauce da dve osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je razlicito.

Da nauce da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima ... a ipak ih voli.

Da nauce kako nije uvek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi oprastati.

Ljudi ce zaboraviti sto si rekao.
Ljudi ce zaboraviti sto si ucinio.
Ali nikada nece zaboraviti kakve si osecaje u njima pobudio."




S R E Ć N A N O V A G O D I N A ! ! !

29. 12. 2010.

Školjke, a napolju sneg




Dobro bi bilo i da sam fotografisala na snegu, ali sam se kasno setila, hladno je, a meni curi nos, nije sada vreme za izlazak, ako se baš ne mora.
Ove divne školjke mi je donela prijateljica iz Podgorice, divna žena, majka petoro dece, zajedno su skupljali specijalno za mene, da napravim nešto.
Inače, moja prijateljica je najsrećnija žena, osoba sa najviše duha i pozitivnosti koju znam, odlučila je da bude srećna, i srećna je, a i ja što imam takvu prijateljicu.
Opsednuta samo cvećem, čuvala sam školjke i razmišljala šta da napravim, a onda sam uradila već viđeno, pripremajući se za izložbu, obogatila sam malo asortiman i opet koristila presovano cveće, dekupaž lepak i lak.
Uživo izgleda simpatično, a ljuti me kad me neko, prvensveno moje ćerke, pita čemu služi.
Pa, služi uživanju u lepoti.

Budite mi srećni i veseli, a naročito zdravi.

20. 12. 2010.

Na brzinu











Dešava li vam se da ste u nekom periodu strašno prebukirani obavezama i da zagrizete više nego što možete da progutate?
Tako je bilo i sa mnom, i inače u velikim obavezama, spremala sam radove za izložbu, koje će prodavati moja prijateljica i moja ćerka, a ja ću se povremeno promuvati Gospodskom, jer tu radim.
Uz to, u jeku su bile pripreme za slavu kod mame i brata, na žalost snajku nemam, bar da je volim, ne samo da pomogne mami, pa sam morala ja, put u Čačak u subotu, i još sam u Čačku.
Dok ne stignu gosti, evo da pokažem još nešto, fotografisala sam na brzinu, otud i naslov ovog posta, i samo delić onoga što sam napravila, i mnogo sam loša u fotografisanju, pa šta se vidi, vidi.
Radila sam ove cvetiće sa velikim uživanjem, napravila sam šnalice i brošiće, žao mi je što fotke nisu bolje. Većina je napravljena od ostataka zavese, osim ovog tamno crvenog cveta, koji je napravljen od ostataka svile već opisane Vesnine maturske haljine, i naravno, taj je njoj i ostao, juče ga je nosila u kosi.

Zahvaljujem se svim kreativkama čije sam tutorijale i fotke radova pratila, da bih ovo naučila, dakle ništa nije originalno, sve je naučeno u krafterskom svetu na netu, posebno od Lenke i sa sajta Cut Out + Keep

Želim vam svima uspehe na izložbama, koje su svuda u punom jeku, puno lepih radova i da svi vaši radovi nađu udomljenje kod osoba koje vole i cene ručni rad.

16. 12. 2010.

Maleni





Radeći graničnike ovih dana, nisam bacala male komadiće kartona koji mi ostanu, napravila sam ove "slatkiše", samo im još nisam stavila trakice.
Mojim ćerkama se više dopadaju od onih većih, uobičajenih.
A vama?

13. 12. 2010.

Hoću i ja







....pa da prodam nešto!
Hoće li neko kupiti?
Videćemo na izložbi u Gospodskoj u Zemunu,od 18.12. do Badnje večeri, 06.01.
A vredno sam radila.
Moje radove prodavaće moja prijateljica Žana, jer ja radim,a pomagaće joj moja ćerka. Žana, koju sam vam predstavila pre nekoliko postova, vratite se na starije postove, naći ćete, jer vredi! NJeni radovi su savršeni, i ne samo njeni, biće tu svega, za svaki ukus i svaki džep, a poznato je da kreativci prodaju svoje radove bagatelno, jer se na žalost, ne cene koliko vrede.
U svaki rad je utkano puno truda i ljubavi.


Cvetovi nisu završeni, biće malo drugačiji kad se doda neka perlica i prikače na šnalicu ili se napravi brošić.

Spremila sam puno čestitki i graničnika.
Spremila sam i poklončiće, mini graničnike za svakog kupca, dok ima zaliha, a mislim da će imati, no, za svaki slučaj, požurite.

1. 12. 2010.

Šnalice za Saru



Često sam na netu viđala ovakve cvetiće, koji se malo pale svećom po ivicama, nisam izmislila toplu vodu.

Razmišljala sam šta pokloniti za šesti rođendan unuci moje zapisničarke, da ne bude pretenciozno, da joj ne bude neprijatno, a da se ipak pomene i ukaže pažnja, pa sam odlučila da iskoristim ostatke zavese o kojoj sam pisala, druge boje će doći na red,sada ponovo roze, jer Sara voli roze:)

Cmokić svima!