Pages

25. 9. 2011.

Čačak

Provela sam vikend kod mame i brata u Čačku.
Sve je bilo sjajno, divno smo se družili, šetali kejom pored Zapadne Morave, posetila sam neke prijateljice, neki dragi ljudi su dolazili kod mame da nas vide...čak sam nešto i radila.
Malo, ali samo malo nam je raspoloženje pokvario put u povratku, na ulazu u grad, pet minuta nakon što sam rekla : Za manje od sat stići ćemo kući, kola su se pokvarila.
Onda je došao prijatelj, svojim autom po nas, a naš smo ostavili.
Sutra će biti popravljen.
Gledam fotografije koje sam snimila, ne znam šta da vam odaberem i pokažem.
Mojoj dragoj snajki od brata od tetke je za par dana rođendan, pa sam juče za nju, od krpica koje sam kod mame našla, napravila ove ružice.



I još nekoliko fotografija iz maminog dvorišta i sa keja pored zapadne Morave.




Večeras sam previše umorna da komentarišem novosti na vašim blogovima, vraćam se sutra:)
Laku noć!

19. 9. 2011.

Malo se radilo

Isti template, samo malo jednostavnije, odnosno manje nakićena.
Kutijicu ću joj napraviti, časna reč, nisam stigla, i to od kartona koji sam stavila kao podlogu, za par nijansi svetlijeg od osnove čestitke.

I još dve malene teglice od krema u dekupažu:)

Sa blicom, i bez blica, loš sam fotograf:(







Ne zaboravite moj giveaway.
Želim vam lepe snove!

18. 9. 2011.

Smešni giveaway

Konačno da ispunim obećanje.

Naravno, pokloni su radovi od presovanog cveća:)

Podrazumeva se da pratite blog, jer u suprotnom ne biste ovo čitali.
Podrazumeva se da ostavite komentar da želite učestvovati.
Da li ćete postaviti vezu ili neku fotku o mom giveaway na svoj blog, prepušatam vam na slobodan izbor.
Imate samo jedan mali zadatak: Da u komentaru napišete jedan vic.
Eto, zato sam ga nazvala smešnim, a smeh je lek, zar ne.
Lepo je da se svi smejemo i da budemo radosni.

Dodeliću tri nagrade, a možda i neke utešne, ako budete dobri:)))
Rok za prijavljivanje je prvi deset, a drugog desetog, u nedelju, saznaćemo ko je osvojio nagradicu.




Kao što vidite, bookmarkeri i podloga za sticer blokče nisu još plastificirani, to je da bi fotke bile bolje, a opet nisu dobre:(

Kad sam bila "u radnionici", uradila sam još malo bookmarekera.


Na kraju, evo jedna lepa fotka iz mesta Neos Marmaris, na Halkidikiju, odakle se jutros sa letovanja vratila moja Vesna.
Lepo je, skoro kao hrvatsko primorje.

9. 9. 2011.

Makaze, lepak, prsti i...

...igla za bockanje:)
Tako već tri popodneva do kasno uveče, zato me i nije bilo na blogovima.
Nemam sve one divne stvari i alate, kojima i ne znam ime, koje imaju žene na zapadu, čijim se scrapbooking radovima divim.
Ipak, imala sam dobru volju, veliku ljubav prema ćerki moje cimerke sa fakulteta, na čije venčanje sutra idemo, pa sam se potrudila. Ovo je umesto svadbene torte, a lakše je napraviti tortu.
Naravno, ovakva čestitka ne može u koverat, pa sam napravila i kutijicu.
Možete slobodno da me hvalite:)))








6. 9. 2011.

Neko na more, a neko na posao

Moja Vesna ode večeras na more.
Bilo je ludilo od pakovanja, juče je polagala poslednji ispit iz ove godine.Neće njenom dečku biti lako, napunila je svoj veliki kofer, i pola njegovog, još većeg:)
A ja i Anđelka, vredno radimo. Malo smo po nekad tužne ili ljute, ali dobro smo.
Ja sam i kod kuće ovih dana bila vredna, imala sam motiv.
Moram ja sve da otkrijem: Moja sestra od strica radi u jednoj optičarskoj radnji, prilično jakoj, koja se nalazi blizu ustanove gde se Anđelka leči. Kako oni imaju etuie za naočare koje uz naočare poklanjaju, i koji su kvalitetniji od kineskih, zamolila sam je za dva, da ih sredim. Kad je Anđelka prošle srede krenula na kontrolu, ja sam sestri poslala dve ruže. Oduševila se, koleginice koje s njom rade takođe. Tražile su za sebe. Tako sam napravila kopiju one bele, ako se sećate, sa oranž žicom,jer je sestrina koleginica tražila baš istu i još neke. Sredila sam i etuie, sutra Anđelka ponovo ide na kontrolu, pa će sve poneti. A baš sam se namučila, okretala i sušila sa svih strana, parcijalno bojila i lakirala. Nije mi baš pedantno unutra, deo do postave, iako sam lepila traku.

Prvi sam ostavila crni, pročitah negde da ako je crna salveta, ne mora se bojiti crna podloga.
Izgleda da to nije baš tako, salveta se vidi, ali ne dolazi dovoljno do izražaja, a možda je nekome lepo i ovako.



To je ova salveta, sa jedne strane etuia je ruža sa belim rubovima, sa druge ova manja.


Evo i drugi. Nabore nisam mogla ili nisam umela da izbegnem, posebno na ovoj strani koja je cela prekrivena salvetom, a etui nije ravan. Kad sam lakirala preko salvete, mojim novim lakom, salveta se tada bora, podiže se od podloge, iako prethodno zalepljena istim lak lepkom. Kako vi rešavate ovo, odnosno gde ja grešim?



Malo bockanja iglom i koncem, seckanja, paljenja...


Ova ima nekoliko slojeva tila ispod malinastog satena, loša fotka:(







Za kraj, čuvam najslađe!
Naša draga Dzoli, dodelila mi je dve blog nagrade, u stvari nisam sigurna da li su obe za mene, ali sam ih sa zadovoljstvom uzela.
Kako ih treba proslediti na dvadeset blogova, najbolje da se sami poslužite, ako vam se dopadaju.



Najavljeni giveaway ću odložiti za još koji dan, jer sam upravo saznala da je jedna od naših prijateljica otišla na odmor, dakle još traje sezona godišnjih odmora.

Sve najbolje devojke.
Hvala što me pratite i što mi pružate podršku, najbolji ste!

1. 9. 2011.

CVETOVI I POKLONI

Od kada sam počela sa praćenjem interneta, na jednom krafterskom forumu, upoznala sam druga Scary-ja, pratili smo jedno drugo na više foruma, često se čuli i telefonom, ali se nikada nismo sreli, jer on ne živi u Beogradu...i tako skoro četiri godine.
Pre neko veče, moj drug je bio gost moje porodice, i ja sam još jednom potvrdila da smo i u RL isti oni ljudi kakvi smo u ovom virtuelnom svetu.
Moj drug pravi svašta od stakla,a bavi se i pirografijom, ranije smo poštom razmenjivali radove, ja sam njemu slala lomljeno staklo, a sada sam od njega dobila divnu ogrlicu koju je sam napravio, a po jedno lepo crveno srce-medaljon, mojim ćerkama.



Zaslužuje da se pokaže ovaj detalj, mene je oduševilo, koliko je to sitno, kao vrh čiode.

A danas je na mojim vratima bio poštar.
Stigla torba od Andree. Uvek se oduševim, i sve ovo što mi radimo izgleda mnogo bolje uživo nego na fotkama.
Čak je moj muž hvalio torbu.

HVALA, DRAGA ANDREA



A ja sam malo radila cvetove.





Moja Anđelka je poželela jednu ružicu u boji jorgovana, pa smo danas izašle do prodavnice metraže da kupimo materijal.
Nedaleko od našeg posla, postoji prodavnica zavesa, svratila sam i tu da pitam imaju li nekih reslova, ostataka i dobila sam gomilu na poklon. Ta divna žena koja tamo radi, dobiće cvet napravljen od nekog od tih materijala.

A na Limundu, sajtu za prodaju svega i svačega, gde ja ništa ne uspevam da prodam, kupila sam nekoliko salveta, pa kako je par dodato gratis, uzvratila sam slanjem svojih bookmarkera.
Dobila sam poruku od žene da ih je okačila u kuhinji!
Onda sam shvatila da ima puno ljudi koji pojma nemaju šta mi ovde radimo.

Ovih dana, osmisliću svoj giveaway.
U međuvremenu, neki skromni poklončići putuju, a sutra šaljem još na par adresa, nisam mogla sve odjednom.
Vidim i da ste mi vi bile vredne, pa žurim da vidim šta ste lepo napravile.
Kiss!