Pages

29. 2. 2012.

Dok anđeli spavaju

Ovako se zvala jedna emisija na televiziji, išla je davno, a ja sam volela da gledam...
Sada većina vas spava, a ja još uvek zujim:)
Ne znam kako vi, ali meni baš jako sporo idu ovi kreativni radovi, a kad završim, vi na fotografijama ne vidite, ali ja vidim neke male nepravilnosti, koje biste i vi videli da držite rad u rukama, ali ih je kasno poravljati, osim da sve krene iz poćčetka.
Jednu malu šestougaonu kutijicu ću morati da ošmirglam, pa ispočetka sve...
Bojila sam češkom bojoj koh-i-noor, čula sam pohvale o kvalitetu te marke, zaista, lepak je super, druge boje su super, ali ova je srebrna, ne siva, nego baš bronzano srebrna sa sjajem. Evo suši se već danima i još se lepi. Uradila sam čak i ružice šablonom na stranicama, i to u boji, pink, pa kad sam šmirglala, više se boja gulila nego šmirglala, ali su ružice precizne, zato je pink prah koji je leteo zalepljen okolo...pokušala sam da popravim, aljkavo je. No, ono što me brine je što se posle nekoliko dana još uvek lepi za prste, što se poklopac lepi za kutiju.

Izjadah se malo.
Uskoro će biti gotovo i nešto drugo, ali večeras da vam pokažem bulke!
Svima se dopadaju.
Slučajno sam kupila pakovanje ovih salveta, malo razmenjivala, malo uradila etuie-futrolice, i dalje mi traže...krenuli su da traže.
Jedna prijateljica je uzela dva pred Novu godinu, pa je nedavno tražila još jedan, opet bulke, napravila sam...a onda sam napravila drugu sa drugom salvetom, odnosno polovinom salvete. Jedna strana je cela salveta, druga je krpljena:) Kad voli bulke, da joj udovoljim:)

Istu salvetu sam različito okretala, pa nije isto:)
Evo prva:


Evo druga:



Evo i ova od komadića sa jedne strane, koja je strana cela, koja u komadićima?
Znam da ćete odmah otkriti, ali moje ćerke su se baš potrudile da reše zagonetku, nisu dobro gledale:)



Laku noć, dragi moji:)

26. 2. 2012.

Nosite li naočare

Oprostite mi, ponovo neću stići da posetim vaše blogove.
Kasno je, treba se spremiti za posao.
Moraću da uzmem slobodan dan da vas lepo posetim, pregledam propušteno i pohvalim.

Sada ću ja malo da se hvalim.
Napravila sam dosta, samo još nije lakirano.



Ovo su male kutijice od lepenke. Poklopac treba da je još veći, lepenka nabubri od boje, pa mi se tesno zatvaraju.
Svaka škola se plaća.













Hvala vam na čitanju, podršci i komentarima.
Laku noć!

23. 2. 2012.

U kasne sate

Još prošle sedmice pripremila sam gomilu materijala za dekupaž.
Obojila etuie-futrole za naočare. U međuvremenu, nakon što je nastala ova fotka, obojila sam i kutijice, nanela šablone, suše se.
Počela sam jednu po jednu "oblačiti" u salvete.


Radila sam sa pik trakom, ostavila delove u originalnoj boji, da malo promenim stil:)



Ova bi trebala biti komplet uz one kovčežiće, možda se neko seća:)



Ovo je ostatak jedne posebno lepe salvete koju sam dobila iz Beča, dobila sam više salveta, a volela bih da ih je bilo manje, a po koji duplikat.Futrolu obučenu u nedostajući komad sam zaboravila slikati, žurila sam da je nekome dam:)



Potrebno je napraviti futrolu sa muzičkim motivima, imam još ostatke ovih salveta za kombinaciju, i ovu malu, četiri ista mala motiva, ali meni su savršeni, no vrlo nezgodni za postavljanje na futrolu.



Imate li sugestija?

Želim vam lepe snove. Sutra je petak, pa vikend, nadoknadiću sve što sam zbog obaveza propustila u druženju sa vama.

18. 2. 2012.

Podrška

...našoj Mare.
Volim gledati blogove, zaista ih je puno na mojoj listi, a još više na listi za čitanje.
kao i svi, imam problem sa slobodnim vremenom.
Žurim da vidim što više i naravno da pohvalim, jer svakoj od nas pohvala prija.
Na nekim blogovima mi lepo kaže, nekada odmah, a nekada kad kliknem objavi ili pošalji, iznenada iskoči: Ne, nema žurbe, kucaj slova, dokaži da nisi robot.
I tako, umesto da posetim još jedan post, ja deširujem ta slovca, sričem kao đačić, ma i oni su bolji od mene:)
Ranije su slova bila jednostavnija, i bar nije pisala ta glupost.
Večeras sam bila drska, nije me mrzelo da se vratim na "uredi" i da zamolim da skinete ta slova. Ne mora se odmah objaviti komentar, prvo ga proverite vi, a ne neka blesava googlova slova. Tim slovima se, lepo piše proverava da li smo roboti, a ne da li smo u komentaru napisali nešto uvredljivo i nedolično.
HVALA

17. 2. 2012.

Panika:)

Danima ne radim ništa, samo pravim planove i pripremam se.
Nemam dovoljno vremena radnim danom da bi bilo isplativo rasturati sav kreativni nered po kući.
Kad se ovako spoji više neradnih dana, ne bih znala šta ću pre.
Probala sam šablone.
Nije mi bilo dovoljno da isplaniram koju ću koristiti sada, pa da nju i isečem, seckala sam i seckala, bar dvadeset sam iseckala.
Vreme prolazi.
Isprobala sam i 2K na ovoj kutijici, pogađate, od Zdenka sira, taj karton je slab za rad, za "gruntovanje" treba mnogo vremena, strpljenja, a meni je cilj bila vežba.
Naravno, kad sam kupila 2K, paste su mi bile preskupe, pa sam ovde koristila rumenilo za lice u prahu.
Važno je da se baš lepo, sitno, sitno raspucala, baš kako volim.
Rumenila, senke, uljane boje, nisu sjajno rešenje, dakle, ako želim biti majstorica, moraću potrošiti još puno novca za paste.




Na kraju, probala sam šablone, opet na nekim kutijicama, reciklaža, od Milka bombonjere i od nekakvih olovaka.
Kutije nisu još prelakirane, ali ja sam nestrpljiva da pokažem.
Muka je najveća kako zadržati šablonu na mestu dok se nanosi glet masa.
Dešavalo mi se da se pomeri, u fazi nanošenja, pa masa ode ispod šablone, a rad nikakav, onda čistim sve, pa iz početka.
Verovatno treba dosta vežbe.








Eto, ako imate savete, jedva čekam da pročitam, sve sam od vas i učila.
Hvala vam puno!

14. 2. 2012.

HAJDE DA SE IGRAMO


S obzirom na to da je sneg pao svuda, čak i na moru, potsećanje na proleće i leto:)

Ovih dana pripremam se da radim malo dekupaža.
Idem dva koraka dalje, jedan je krakel, a drugi šablonice.
davno sam odštampala puno šablona, a sada ih seckam. Neće mi sve trebati, naravno, ali meni je to zabavno, male makazice za nokte, pa polako, uz kaficu. Malo seckam,malo radim nešto drugo.
Skoro da mi je gotova jedna mala kutijica, reciklaža:)
Nanela sam na poklopac prvu komponentu, suši se. Upustva kažu, suvo je kad postane potpuno prozirno. Meni je prozirno ima već nekoliko sati, ali na dodir se lepi, pa sam ostavila za sutra, što je sigurno, sigurno je. Jedva čekam da vidim rezultat.
U međuvremenu, dobila sam blog nagrade, od Naky, od Melanzane i od Unikatee.
Hvala puno.





Zadatak je mnogo težak, odabrati petnaest blogova i proslediti nagrade. Teško je odabrati, zato ću ja zaobići pravila i pokloniti nagradu svima koji je žele, jer ih svi zaslužujete.
Drugi zadatak je da napišem sedam stvari o sebi.
Pisala sam puno puta, sada ću napisati baš činjenice, neću o tome šta volim ili ne volim.
1. Dakle, udata sam i u braku skoro 25 godina, evo za malo više od mesec dana. Srebrna svadba, wow! Mnogo puta sam htela da se razvedem:)))
2. Imam dve ćerke, Anđelku, 24 godine i Vesnu, 23 godine.
3. Rođena sam i odrasla u Čačku, fakultet završila u srcu Šumadije, živela u Ivanjici, pa u Novom Beogradu, a sada u Zemunu...dosta selidbi, dug put.
4. Zaposlena sam, dobro radim svoj posao, ali ga ne volim, previše sam dobrica za taj posao, sticajem okolnosti sam tu, a ne svojom željom.
5. Imam brata, mnogo ga volim, pa mi je žao što mu mama još sprema i pere, jer se nije oženio.
6. U horoskopu sam škorpija, ali osim upornosti, a ne i tvrdoglavosti, ne prepoznajem kod sebe ni jednu osobinu škorpije, stoga ne verujem u horoskop.
7. Po nekad klonem duhom, ali sam u biti veliki optimista i pozitivac.

Evo, još malo bookmarkera. Više ih i ne pokazujem sve koje uradim, nisu vam ništa novo, iako je svaki unikat, ipak su na neki način slični. Fotografije nisu dobre, jer se vidi odsjaj od blica, a poslednju sam fotografisala bez blica, pa je mutna. Tako mi i treba kad fotografišem po noći:)
Uvek ih imam dosta i poklanjam u svakoj prilici, a ja često u knjigu koju čitam, stavim papirić, zaboravim uzeti neki za sebe iz kutije gde odlažem završene.






Želim vam laku noć.

8. 2. 2012.

Muškarci

Podstaknuta bliženjem Dana zaljubljenih, Zondrinim postom i željom da se bolje razumemo, prenosim vam ovaj tekst sa neta.

Ovo su muška pravila! Molimo obratite pažnju.. sva su NAMERNO pod brojem "1"!
1. Muškarci NISU čitači misli. Traži ono što želiš. Ali znaj ovo: Tanane aluzije ne pale!
Jake aluzije ne pale! Jasne aluzije ne pale! Samo reci šta želiš!
1. Naučite da korististe WC dasku. Odrasle ste devojke. Ako je gore, spustite je dole.
Nama je potrebna gore, vama dole. Mi se ne žalimo što je vi ostavljate dole.
1. Sport nedeljom: to vam je kao pun mesec ili oseka i plima; To je tako i gotovo.
1. Plakanje je ucena.
1. DA i NE su savršeno prihvatljivi odgovori na skoro svako pitanje.
1. Nama se obratite s problemom samo ako želite da se reši. To je ono što mi radimo.
Saosećanje očekujte od vaših drugarica, one tome služe.
1. Bilo šta što smo rekli pre 6 meseci je nedopustivo kao argument.
U stvari, sve rečeno se anulira i postaje nevažeće posle 7 dana.
1. Ako mislite da ste debele, onda verovatno i jeste. Ne pitajte nas.
1. Ako nešto što smo rekli može da se razume na dva načina, a jedan od njih vas čini tužnim ili ljutim, mislili smo na onaj drugi.
1. Možete nas ili pitati da nešto uradimo ili da kažete kako želite da bude urađeno. Ne oboje.
Ako već znate kako nešto da uradite najbolje, onda uradite same.
1. Kad god je moguće, molimo vas recite sve što imate da kažete - TOKOM reklama.
1. Kolumbu NISU trebale smernice, a ne trebaju ni nama.
1. SVI muškarci vide samo 16 boja, kao default podešavanja Windows-a!
Kajsija, na primer, je voće, a NE boja. Trula višnja je takođe voće. Pojma nemamo šta vam je to slezova boja.
1. Ako svrbi, bice počešano. Mi to tako radimo.
1. Ako pitamo šta nije u redu, a vi kažete "ništa", mi ćemo se tako i ponašati - kao da nije ništa. Znamo da lažete, tako da nije vredno svađe.
1. Ako postavite pitanje na koje ne želite odgovor, očekujte odgovor koji ne želite da čujete.
1. Kada moramo da idemo negde, šta god da obučeš je dobro... STVARNO!
1. Ne pitajte nas o čemu mislimo, osim ako niste spremne da diskutujete o temama kao što su fudbal, trke, košarka i sl.
1. Imaš dovoljno garderobe.
1. Imaš previše cipela.
1. Ja sam u formi i imam dobru figuru. Okruglo JE figura!
Hvala sto si citala ovo. Da, znam, večeras moram da spavam na kauču;
Ali da li si znala da muškarcima to uopšte ne smeta? To je kao kampovanje.

6. 2. 2012.

Cvetići

Za tri devojčice, tri cvetića, napravila sam po par šnalica sa cvetićima od organdinskih traka.
Za njihovu mama i njihovu zbirku, spremila sam salvete, pa kako sam bila u žurbi da pošaljem, zaboravila sam da fotografišem šnalice i pokažem da sam ipak nešto radila.
Danas je pošiljka stigla na odredište, pa imam fotografiju.



Nadam se da se šnalice dobro vide, jer je to i cilj ovog posta:).

PRIČA

Podeliću sa vama tekst koji sam napisala za svoj novi blog. Možda vas zainteresuje da odete i pročitate ga tamo.

Sanjarenja nam je predložila da napišemo priču, na osnovu fotografija na svom blogu.
Čovek je sam,prati ga samo sopstvena senka. Senka brige, tuge, razočarenja i po nekad, nade. Većina nas sama u svojim brigama i svakodnevici. Nema iskrenog i pravog prijateljstva. Ima nekada praznih reči, koje se izgovaraju kurtoazno i prazno, ne dopiru do srca, jer dolaze iz praznog srca. To sam osetila na svojoj koži.
Napisah negde, nečiju mudrost, prijatelje sreća stvara, a nesreća proverava.
Moji prijatelji su pali na tom ispitu. Prave, istinske pomoći i podrške niotkuda, ni telefonom da se jave.
Mi to nismo zaslužili, u nevolji smo imali bar lepu reč, smišljali načine da pomognemo i pomagali koliko smo mogli. Bar nismo dozvolili da se naši prijatelji osećaju napušteno u svojoj nevolji.
Uvek smo imali teškoća. Sve smo nekako prevazilazili. No, kada je bolest zakucala na vrata, lagano smo napuštani. I dalje smo pokušavali, da održimo normalne i uobičajene odnose, da živimo svakodnevni život. I dalje smo inicirali susrete sa svojim prijateljima, i dalje smo ih pozivali da čujemo kako su, i dalje smo brinuli njihove brige, pružali pomoć i delili podršku i savete, važno je da nisu bili sami. Sa njihove strane nije bilo tako.
Moja mama nekada kaže: “Zvala bih, ali se plašim, ne znam šta ću čuti, ne znam šta da kažem!”
Objasnila sam joj svoj stav, da njoj nikako ne može biti teže nego toj osobi koja ima problem, da ta osoba sigurno razmišlja da su je svi napustili i silno čezne za nekim telefonskim pozivom. Zar je važno što ćemo čuti tužne stvari, zbog toga i postoje prijatelji, zar je važno šta ćemo reći.
Ne, nije, važno je da budemo tu.
Kada je uz bolest došla i nemaštinja, tada su već izbegavali i naše pozive, osetite u tonu, u glasu, da im nije drago što ste pozvali. Da li su se plašili da ćemo tražiti zajam? Naši takozvani prijatelji i rođaci uopšte nas ne poznaju. Uzeti zajam, bez izvesnosti da li ćemo i kada ćemo ga mogi vratiti, za nas je jednako ludosti. Takvi smo ljudi.
Želeli smo samo podršku, savet, da se raspitaju kod svojih prijatelja kako bi mogli pomoći, da šire informaciju dalje, jer što više ljudi zna, veća je verovatnoća da će neko biti u situaciji da pomogne. Možda neko baš traži dobrog diplomiranog ekonomistu, stručnog i poštenog, starog kova, a mi to ne znamo, ne znaju ni oni, ali neko zna. Možda neko ima ideju šta bi se moglo privatno raditi u ovo vreme kad je svega previše na tržištu.
Ipak, sete se mene, kad se ne zaustave ispred pešačkog prelaza ili prekorače brzinu, ili nešto treće. Tada ja sve zaboravljam i pomažem koliko mogu i koliko smem.
Radim svoje rukotvorine. Osnovni motiv je uživanje u tome i antistres terapija. No, ja želim da nešto i prodam, da dobijem neku narudžbinu. Nije mi to ni malo prijatno, neće meto baš ni spasiti u ovoj situaciji, ali bi mi dalo nadu i energiju, potvrdilo veru da će biti bolje. Svi moji prijatelji dobili su puno mojih radova na poklon. Nije trebalo oni ni da kupuju. Mogli su da pokažu, da se pohvale, kako se saznalo da postoje moji radovi. Jer, ma koliko pohvala dobijala, i ma koliko one prijale, vrednost mog rada postoji tek kada se neko odluči da za to odvoji novac, jer i umetničko delo i rukotvorina je roba.
Fotografija iz konaka Kneginje LJubice pokazuje neki drugi svet, svet izobilja i raskoši. Malo je ljudi u ono vreme tako živelo, malo ih I danas tako živi, ali ih ima. Tužno je to što su to najčešće ljudi koji nemaju poštenja i moralnih vrednosti, kažem najčešće, jer ima izuzetaka.
Pored svih novih tehnologija i navodnog napretka, u suštini se uopšte ništa nije promenilo.
Pored svega i uprkos svemu, mislim pozitivno. Verujem u svoju snagu, u moć svojih pozitivnih misli, verujem u to da će se dogoditi neko čudo i da će se svet promeniti, da će se moj život promeniti. Verujem da ću videti bar jednu svetsku metropolu, da ću bar jednom leteti avionom, da ću moći da kupim jedne nove cipele u svakoj sezoni, da neću više nositi one od pre deset sezona, krpljene toliko puta.
Verujte sa mnom, sve mi pišite, samo ne to da je moja vera uzaludna, to ne želim da pročitam.
Ne zamerite što je tekst ovako dug. Nisam ni nalik Andiju Roneey.

2. 2. 2012.

U mašini

Ovi izuzetno hladni dani ipak ne ostavlaju prostora za predah.
Posao mi zaista oduzima mnogo vremena i energije, a kad dođem kući, čeka me Anđelka, pomažem joj u učenju za državni ispit.
Tako, moj kreativni nered stoji,ne stižem ništa da radim.
Napravila sam cvetiće za šnalice za tri slatke devojčice, ali sam poslala i zaboravila da fotografišem.

Blog ipak ne mora biti samo mesto gde postavljamo fotografije svojih kreativnih dostignuća.

To što u poslednjih dana nemam vremena za kreativan rad, ne znači da ću se odreći bloga i zapostaviti drage virtuelne prijateljice.

Moj novi blog je raznovrsniji, pa ako ste raspoloženi da pogledate, izvolite, na listi je sa desne strane. Istovremeno, zahvaljujem svima koji ga posećuju i ostavljaju komentare.

Za kraj, evo jedne lepe pesme.