Pages

27. 2. 2015.

Stambeni krediti

Možda nekom nije jasno šta se to dešava sa stambenim kreditima u švajcarcima.
Mi smo se mnogo odricali da ne bismo više bili podstanari.Godinu dana smo tražili odgovarajući stan,malo para, a želje velike, posebno što je starija ćerka bila veoma bolesna. Bili smo srećni kad smo našli stan na dalekoj periferiji. Krenuli smo u proceduru dobijanja kredita. Iako smo tada bili, ne bogati kako tvrde neki koji su kupili stanove za keš, već kreditno sposobni da uzmemo kredit indeksiran u evrima, iako nam je bilo sumnjivo što je kamata na švajcarac niža, a naknada za osiguranje kredita viša, službenica banke nas je ubeđivala da tu nema nikakvog rizuka da je to za nas bolje, i ubedila. Dali su nam dinare, a ne švajcarce, a prodavac je hteo evre, već tu smo izgubili nekoliko stotina evra, ali tada nismo marili, srećni što ćemo plaćati svoje, svoj stan. Kasnije smo saznali da se banke nisu zaduživale u švajcarcima, odnosno da su zaduživanja na međubankarskom tržištu bila mnogo manja, nego što je masa kredita koje su pustili. To znači da banku švajcarac nije koštao ništa, da ga nije ni imala, da su nam novac za kredit dali iz redovnih sredstava, depozita, možda baš vaš novac kojim su se koristili.
Nakon što smo uzeli kredit, polovinom 2007, posle tri isplaćene rate, počelo je povećanje kamate, iako je kredit indeksiran za stranu valutu. Posle nekoliko meseci prvi put smo čuli Jelašića, koji je govorio da je rizično zaduživanje u švajcarcima, ali NBS nije zabranila ove kredite, nije ništa predizimala, to je bilo samo pranje ruku. Jer, banke su radile pod kontrolom i po dozvoli Narodne banke Srbije, koja je dopuštala da prodaju pokvaren proizvod (jer kredit je proizvod banke, kao što je proizvod pekare hleb) i još da podstiću grašane da takav proizvod kupe.
Postoje indicije da se moglo predvideti da će švajcarac toliko rasti, mada zvanično to niko neće priznati. No, kad se zapitamo zašto su banke toliko insistirale i ubeđivale korisnike da se zaduže baš u švajcarcima, to izgleda logično-znale su da će tako ostvariti ekstra profit. Jer, naglašavam, one nisu imale pokriće u švajcarcima za sve kredite. Dale su dinare, od para koje su im poverili građani, na štednju, iz tekućih računa, jer mnogi ne potroše platu odmah, dali su pare drugih klijenata, a kada je švajcarac počeo da raste to je bio čist profit za banke, jer one švajcarce nisu dugovale ni vraćale od naših rata. Zarada banke je kamata, a ne kursna razlika. Kredit je vezan za stranu valutu da se zaštiti glavnica u slučaju velike inflacije kao 93. No kako inflacije nije bilo, dolazimo do nejednake vredosti uzajamnih davanja, što je u suprotnosti sa Zakonom o obligacionim odnosima. O načelu savesnosti i poštenja, nema ni govora.
Mi hoćemo da vraćamo ono što nam je pozajmljeno. Ali realno. Kako je lakše računati u evrima, evo mog primera. Na početku, rata mi je bila oko 35 posto od plate, ne nije moja plata bila neka visoka, srednja za stručnu spremu koju imam. Sada mi je rata 75 % od plate, a plata je iako umanjena po merama vlade i minulom radu, po poziciji na kojoj radim veća, jer sam promenila posao, otišla na znatno bolje plaćen posao (do mojega) i sada je rata oko 50.000 dinara. Muž mi ne radi više od četiri godine. Ima i gore, da su obije izgubili posao, da je rata veća od plate.
Imali smo mogućnost da konvertujemo kredit u evre, ali da platimo sve naknade kao da iznova uzimamo kredit, što je bilo oko dve hiljade evra, u ono vreme, sedam rata kredita. Retki su to učinili, samo nekoliko njih, možda smo pogrešili. No, ko je mogao znati da će švajcarac baš toliko skoćiti? Naravno, banke!
Dakle, da rezimiram: Uzela sam 31.000 evra, vratila u 90 rata,skoro pola, a dugujem još 39.000 evra.
Stan vredi oko 55 000 evra. Ako ne nastavim da plaćam, izgubiću ne samo stan, već i sve što sam do sada platila, i ućešće koje sam dala za stan. Neko se bogati na moj račun, na račun vas čije su pare umesto efektivne valute date meni i drugim građanima za kredit, a dobit, nezakonit ekstra profit se iznosi iz zemlje, jer kod nas su sve strane banke, zar ne?
Ako neko misli da sam sama za ovo kriva, ako niste shvatili da su se banke bavile zelanškim. špekulantskim poslovima, da su nas odrale do gole kože, ako i dalje mislite da je NBS u pravu, onda mogu samo da žalim.
Mere koje su predložili, olakšavaju, kao kad u more sipate čašu vode.
NBS je naložila bankama da nam vrate više uzetu kamatu, ali bez zatezne kamate. Na sudu se dobija zatezna kamata. Banke za svako kašnjenje naplaćuju zateznu kamatu. Banke se protive tome da i ovo vrate, valjda više vole preko suda pa da plate još i zateznu kamatu i sudske troškove, na volju im.
Banke povećavaju kurs za dinar-dva na dan kad dospevaju rate, (znate da nije isti kurs poslovnih banaka kao kurs NBS, zato nikad i ne menjate devize u banci već u menjačnici), kako bi naplatile još malo više, zar to nije baš, baš ispod svakog dostojanstva.
Nisu u mnogo boljoj poziciji ni korisnici kredita u evrima. NJima nije bilo naglih skokova kursa, ali svaka rata je veća od prethodne, a i njima je bilo tih nepravilnosti, podizanja kamata, kursnih razlika i sličnih zavrzlama.
Sad, ako ste među srećnicima koji nisu uzeli stambeni kredit, raspitajte se, među vašim prijateljima ili u familiji ima sigurno neko ko jeste, prpričajte s tim ljudima, pokušajte da nas razumete i pridružite se našoj pravednoj borbi.
Od nečeg mora da se počne.
Oni koji su ranije čitali moja pisanja, navikli su da kukam. Ovo nije kukanje, ovo su činjenice, možete li toda razlikujete?
I dok se mi borimo da sačuvamo svoje stanove i da preživimo, dok su plate smanjene u javnom sektoru, prosveti, zdravstvu, kulturi, ministrima nisu, a u Narodnoj banci su plate povećane. Čitajte na internetu o tome. I svi oni su siroti, nemaju stanove, čak ni sa hipotekom kao ja, ćive na drvetu. Jorgovanka nema baš ništa. Na šta troši dnevno onoliko koliko većina građana ove zemlje zarađuje mesečno?
Ja verujem u pobedu, verujem da ćemo otplatiti taj kredit muž i ja i da ga nećemo ostaviti unučićima.
Hvala vam na čitanju.

8. 2. 2015.

Kutijice

Nije da me nema. Švrljam ja po netu, pojavljujem se na fejsu, twitteru, razgledam Pinterest i birkam šta bih mogla da radim.
Ipak radim sve isto. Uglavnom dekupaž.
Kao što sam ranije smatrala da ne treba da vas zatpavam bookmarkerima, tako mi je sada bez veze da vas zatrpavam dekupaž radovima.

Radila sam neke rokovnike, pa sam prvi put uradila kutiju sa kamenom čipkom, radim futrole za naočare i još po nešto.
Sve se to može videti na mojoj novoj FB grupi.
Volela bih da lajkujete i pratite objave.

U jednoj maloj galerijici, koja je promenila vlasnika, zemunci znaju, u prolazu kod Soko štarka, preko puta robne kuće, ostavljeno je nekoliko mojih bookmarkera. Za četiri meseca, prodat je jedan. Da je da mogu, a ne mogu, da ih ubacim u knjižaru, bilo bi bolje.
Međutim ljubazni gospodin mojih godina, vlasnik galerije, zamolio me da napravim nekoliko malih kutija, jer mu se prodaju uglavnom sitnice, a po neko traži pakovanje.
Bojim se da je veliki trud raditi ovakve kutije za ambalažu, a nije koplikovano, to može svako ko ima template.
Zato sam održala obećanje i napravila pet kutijica, koje ću gospodinu pokloniti u znak zahvalnosti za njegovu ljubaznost. I pokazaću mu kako se prave, pa dok sedi i čeka da ulaze retki posetioci, može i sam da ih pravi. Dekoracija nije obavezna, mašnica i različite boje hamera biće dovoljne.



Iako mi nije prvi put da radim kutijice, ovo je dobra vežba, jer će uskoro i meni biti potrebne za ambalažu.
O tome u nekoj sledećoj priči.