Misli pozitivno

Ovih dana moja ćerka, koja se dugo leči, imala je prvu pravu maničnu epizodu, ranije je bilo blažih promena raspoloženja i dužih depresivnih faza, pokušaja suicida.Sada nam je jasno da i ona ima bipolarni poremećaj, koji i lekari teško prepoznaju.

U želji da na vreme prepoznate, ako se nekome ne daj Bože dogodi,u želji da razumete zašto me u poslednje vreme nama na blogovima, jer ona nije spavala više od deset dana, dok se juče nije konačno slomila i izašla iz realnosti, bulaznila, istovremeno plakala i smejala se, a danas s teškom mukom pristala da ode kod lekara, jer se boji još jedne hospitalizacije, u želji da sebi nešto olakšam, mada ne znam, da li će mi to pomoći, kopiram ovaj članak.

Ona sada konačno satima spava, posle inekcije koju je primila, a ono što zaista nedostaje u našem zdravstvenom sistemu je prava psihoterapija, to ne može biti kontrola od pet minuta kod doktora, jednom mesečno, ma koliko on dobar bio. Kako to državne zdravstvene ustanove ne pružaju, a ne dozvoljavaju kombinaciju državnog i privatnog, za šta treba imati i puno novca, koji mi nemamo, prepušteni smo sami sebi.Za vreme hospitalizacije, vidi doktora za vreme vizite, i jenom nedeljno na petnaest minuta, čemu onda hospitalizacija...

Hvala svima koji imate razumevanja, koji znate da po vas nije opasno, niti je zarazno, svima koji razumete da je to bolest, koja se svakome može dogoditi, da nije ni sramota, ni opasna za okolinu, već samo za obolelelog.
Posebno hvala onima koji možde mogu da konkretno pomognu, meni sada pomoć treba, treba mi veza da se zaposli moj muž, izvanredno sposoban diplomairani ekonomista, ali nemamo vezu, i pomoć da plasiram svoje radove, da se materijalna situacija popravi, kako bih mogla da lečim svoje dete.

Hvala puno, dragi prijatelji, i oprostite mi što vam uz vaše brige, utpavam i svoje.


Bipolarni poremećaj je bolest poremećaja raspoloženja koju karakterizira izmjena depresivnih i maničnih faza. Prisutna je u oko 1% stanovništva, podjednako žena i muškaraca, a najčešće se javlja u dobi od 15. do 30. godine života. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, obiteljske povijesti bolesti, a odnedavno se razvija i laboratorijski test. Najčešća terapija je litij koji stabilizira raspoloženja, a koriste se i antidepresivi i antipsihotici.
Zablude o bipolarnom poremećaju
Bipolarni poremećaj dolazi sve više u središte zanimanja javnosti i zdravstvenih radnika prvenstveno zahvaljujući napretku dijagnosticiranja i medikamenata za liječenje te bolesti. Međutim, neke zastarjele zablude još uvijek su prisutne.
1. Bipolarni poremećaj znači da sam lud
Bipolarni poremećaj je psihička bolest poput drugih, ali ako ga imate, ne znači da ste ludi. Ukoliko se ne liječi, psihička bolest može se negativno odražavati na vaš život i odnos sa okolinom,.
2. Bipolarni poremećaj je bolest poput dijabetesa
Farmaceutski marketing ponekad pojednostavljeno poistovjećuje bipolarni poremećaj s bolestima poput dijabetesa, ali to nije točno. Za razliku od dijabetesa koji je klasična medicinska bolest, bipolarni poremećaj je psihička bolest koja se javlja kao posljedica nasljeđa, stresa i dr. faktora te se liječi odgovarajućim lijekovima i psihoterapijom.
3. Manična depresija je različita od bipolarnog poremećaja
Manična depresija je stari naziv za bipolarni poremećaj koji točnije opisuje promjene raspoloženja do kojih dolazi kod ovih bolesnika.
4. Osobe s bipolarnim poremećajem moraju uzimati lijekove cijeli život
Većina psihijatara se slaže da bi osobe s bipolarnim poremećajem trebale uzimati svoju terapiju kontinuirano, međutim s godinama se oscilacije raspoloženja mijenjaju te je moguće dozu smanjivati ili čak ukinuti lijekove.
5. Psihoterapija nije potrebna za bipolarni poremećaj
Osobe s bipolarnim poremećajem se međusobno razlikuju, pa tako i njihova terapija mora biti inidvidualizirana. Psihoterapija se smatra nadopunom medikamentoznom liječenju i osobito je korisna u početku početka liječenja olakšavajući prilagodbu svakodnevnog života bolesti.
6. Možda samo imam depresiju
U 25% slučajeva bipolarnog poremećaja pogrešno je dijagnosticirana depresija najčešće zato jer je depresija glavni razlog dolaska liječniku. Međutim, ukoliko depresija ne prolazi uz terapiju antidepresija ili ako se javljaju izmjene raspoloženja, trebalo bi posjetiti specijalistu jer se možda radi o bipolarnom poremećaju.
7. Ako se bolje osjećam uz lijekove, više ih ne moram uzimati
Osobe kojima je prepisana terapija za bipolarni poremećaj često prekidaju uzimanje lijekova iz više razloga:
• smatraju se izliječenima,
• vjeruju da im lijekovi nisu potrebni,
• ne vjeruju da lijekovi djeluju,
• strah od nuspojava,
• strah od osude okoline.
Što trebate znati:
•Bolest vaše voljene osobe nije vaša krivica (niti je njihova)
•Ne možete svoje bližnje ozdraviti, ali im možete ponuditi potporu, razumijevanje i nadu
•Svaka osoba doživljava poremećaj raspoloženja drugačije, s različitim simptomima
•Najbolji način da saznate što vaš bližnji treba od vas je da ga otvoreno pitate

Što trebate saznati:
•Kontakt informacije (uključujući i brojeve hitnih službi) liječnika, terapeuta i psihijatra vašeg bližnjeg, svoju mjesnu bolnicu, te pouzdanih prijatelja i članova obitelji koji mogu pomoći u krizi
•Da li imate dozvolu raspravljati o tretmanu vašeg bližnjega sa njegovim liječnicima, a ako ne, što trebate učiniti da biste dobili dozvolu
•Tretmani i lijekovi koje vaš bližnj prima, bilo kakve posebne upute za doziranje i sve potrebne promjene u prehrani ili aktivnostima
•Najvjerojatnije znakove pogoršanja ili manično depresivne epizode (riječi i ponašanja) i što možete učiniti da pomognete
•Kakavu svakodnevnu pomoć možete ponuditi, kao što su kućanski poslovi ili kupovina namirnica
Kad razgovarate sa liječnikom vašeg bližnjeg budite strpljivi, ljubazni i puni pouzdanja. Pitajte za razjašnjenje stvari koje ne razumijete. Zapišite stvari koje trebate zapamtiti.

Što možete reći da pomognete:
•Nisi sam u ovome, ja sam tu za tebe.
•Razumijem da imaš pravu bolesti i da je to ono što uzrokuje te misli i osjećaje
•Možda je nemoguće vjerovati sada, ali način na koji se osjećaš će se promijeniti
•Ja možda nisam u mogućnosti shvatiti točno kako se osjećaš, ali mi je stalo do tebe i želim ti pomoći
•Kada želiš odustati, reći sebi da ćeš izdržati još jedan dan, sat, minutu - koliko možes podnijeti
•Ti si važan za mene. Tvoj život je važan za mene
•Reci mi što mogu učiniti sada da ti pomognem
•Ja sam ovdje za tebe. Prebrodit ćemo ovo zajedno

Što biste trebali izbjegavati govoriti:
•Sve je to u tvojoj glavi
•Svi mi prolazimo kroz tako vrijeme
•Bit ćeš dobro.Prestani se brinuti
•Gledaj na to pozitivno
•Imaš toliko toga zbog čega se isplati živjeti, zašto želiš umrijeti?
•Ja ne mogu učiniti ništa u ovoj situaciji
•Samo se trgnuti iz toga
•Prestani se ponašati blesavo
•Što nije u redu s tobom?
•Nisi li već trebao ozdraviti do sada?