Pages

Приказивање постова са ознаком prijateljstvo. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком prijateljstvo. Прикажи све постове

18. 8. 2014.

Život je lep

Nema me dugo, ne samo na svom blogu, već ni na ostalim, nekako nisam stizala.
Kriv je Pinterest, ali stvarno :)
Ne znam kako vi, kad dobijem na e-mail obeveštenje, uđem da vidim nečiju tablu i zaglavim načisto. Onda repinujem šta mi se sviđa i budem zasuta novim obeveštenjima, pa tako u krug. To vreme koje provedem na internetu, većinom je na Pinterestu :D .

Od danas sam na odmoru. Dakle, ne idem na posao, ali ne idem ni negde drugde, sedeću kod kuće. Planirala sam da radim puno.
I do sada sam ja radila po nešto, ali mislim da nije bilo toliko značajno da objavljujem.

Ono što je za mene veoma važno, to je da je u mom naselju otvorena jedna prelepa prodavnica, zove se Kreatvna radionica, a ja bih je nazvala radionicom nade. Kad sam prvi put ušla, otvorio mi se čarobni svet lepote i izobilja. Radovi koji su izloženi su za bar tri klase bolji od mojih, a za klasu bolji od većine radova koje sam do sada viđala, nadam se da nećete zameriti. Ta elegancija i prefinjenost, kvalitet, utkano stpljenje i ljubav, nemerljivi su. Upoznala sam hrabru mladu ženu koja je u jednom perifernom i baš izdvojenom naselju, odlučila da napravi jedan ovako sjajan korak. Moj utisak je da je smirena i strpljiva, što je u ovom poslu najvažnije, a to je potvrdila i rečima koje je više puta u razgovoru ponovila, kao da je to njen moto: "Nigde ne žurim."
Radovala sam veoma mnogo, a poželela sam joj da bude uspešna i srećna u tome što voli i radi, kao što bih poželela svojim ćerkama ili svojoj mlađoj sestri.
Tako lepa radnja, sa tako dobrim radovima ne postoji ni u Knez Mihailovoj, ni u TC Ušće, nigde gde se nalaze radnje brendirane robe i gde kupuju ljudi sa punijim džepovima, što ne znači da imaju i ukus u skladu sa platežnim mogućnostima.
Evo par fotki, mada treba doći i videti. Ako neko poželi da dođe, može se javiti i meni, da se upoznamo i da u mom skromnom domu popijemo kaficu.

Pogled kroz izlog


Detalj iz riznice :) Više na FB stranici, verovatno su neki od vas dobili moj poziv.

Novost koja nam je svima iz očiju izvukla suze radosnice je da je moja Vesna dobila toliko željeni, a za njene studije potrebni kindle. Ima još dobrih vila, bez čarobnih štapića, ali sa puno ljubavi i želje da svojim odricanjem prikupe tu gotovo nedostižnu sumu za većinu nas.
Naravno, Vesna je već dokazala svoju kreativnost i umeće, pa je napravila "odelo" za svog malog pomoćnika. Bila je najveća muka pronaći odgovarajuće platno  i lastiš u boji, a dalje je sve bila dečja igra u kojoj ja nisam učestvovala.


Šta sam ja radila, pitate se...pa ono što je značajnije, to je da sam koleginici napravila poklon za rođendan koji je bio danas i zbog toga sam prvi dan svog odmora "skoknula" do posla. Već sam odavno odlučila da neću da dajem novac u zajedničku kasu, već da ću da radim nešto svoje, posebno. Ovoga puta nije bio dekupaž, da vide da umem još što-šta.

Beležnica za šta god slavljenica poželi. Upakovala sam u natur papir, dodala rozeticu kao ukras, i čestitkicu, a zaboravila da fotkam beležnicu, pa sam prvo fotkala kod kuće paketić, a poklon nakon što je raspakovan, u kancelariji naše pisarnice.


Dve vrste platna, dve vrste trake i cvet, dovoljno da bude drugačije, a male nesavršenosti otkloniću kad se uvežbam na sledećoj beležnici :)

Toliko od mene za sada. Želim vam puno radosti, ma gde bili i ma šta radili.





14. 4. 2011.

Najbolji ste!




Odavno nisam ništa napravila, a toliko bih želela.
Na žalost, ne stižem ni da pogledam i prokomentarišem sve vaše radove, iako zaslužuju i divljenje i pohvale. Oprostite mi zbog toga.
Ipak, želim da vam kažem, odnosno napišem da sam odlično, da puno radim, na poslu, pa posao kod kuće, važno mi je da sam kod kuće, prisutna sa svojim najmilijima, jer sam im potrebna, a i oni meni.
Nadam se da ću uskoro imati i čime da se pohvalim kad je kreativni rad u pitanju, sada se mogu pohvaliti sa mnogo toga, da dobro i vredno radim svoj posao, da ne sudim strogo, ali mi se presude potvrđuju, da sam najbolja majka i najbolja supruga, a trudim se da budem i dobra ćerka i supruga.
I da ovde zahvalim univerzumu za jednu divnu prijateljicu, ona će se prepoznati.

Veliki zagrljaj svima

31. 3. 2011.

HVALA


Naša draga prijateljica Mare, poslala mi je salvete, svaka je lepša od prethodne, gledala sam i divila se...
Hvala Mare, puno, puno hvala!
Sad treba biti majstor i dobro ih iskoristiti. U subotu sam kupila nekoliko drvenih kutijica i jaja, ide Uskrs, da napravim nešto lepo, a bojim se da neće biti tako lepo kao što vi umete.
Opet, teši me to što imam mogućnost da učim od majstora, a i moja prijateljica Sonja je blizu, rado će mi pomoći, dok njen Grof bude budno pazio na nas.

Imala sam veliki stres u nedelju i tek danas se malo vratila u normalu, život moje ćere je bio na ivici, ali mene optimizam i dobro raspoloženje ne napušta, verujem i znam da mi budućnost donosi dobre stvari, ustvari, ja već imam sjajne stvari, kao što imam ove salvete i sve vas za prijatelje. I zahvlana sam za sve to dobro koje imam!

Želim da se zahvalim i mojoj dragoj Pipi, za nesebično razumevanje i podršku kad mi je bilo teško.
Želim da izbrišem tu nedelju i ponedeljak iz svog života, i evo, brišem, idem dalje. mislim samo dobro, mislim šta ću lepo napraviti od ovih salveta.
Hvala Mare, hvala dragi moji prijatelji!

8. 3. 2011.

Novi blog




Sećate se, nije davno bilo, mog posta: Najbolja drugarica?
Najavila sam novi blog, i evo, ga, Micine čarobne kutije.
Moja prijateljica zaista ima čarobne ruke i čarobnu dušu. Poklonila mi je ovu preslatku kutijicu, obožavam je.
Molim vas, podržite je, posetite njen blog, pogledajte radove, komentarišite.
Usput, da se izvinem što me nije bilo, ovih dana nisam imala net, pokvario se uređaj, danas su konačno, kao poklon meni za Osmi mart, popravili. Zato sam nešto malo novo radila, ali o tome više sutra.

Na kraju, želim vam svima srećan ovaj naš praznik žena, koji sa nama rado slave i naši muškarci, neki se muževi sete da poklone ženi cveće samo na ovaj dan, a ja kažem, neka, bolje i danas, nego nikada.
Neka su oni nama živi i zdravi, i mi sa njima.
Topli zagrljaj svima!

27. 2. 2011.

MOJEEEEE !!!


Pre nego što napišem nešto manje značajno, želim da vam zahvalim na divnim komentarima na prethodni post, u svoje ime i u ime moje prijateljice, koja, nije znala da ću napraviti ovakav post, pa je bila oduševljena kada je videla.

Juče sam se malo igrala krpicama, odnosno salveticama, prvi pokušaj, celi dan sam ovo radila.
Imala sam nekoliko staklenih teglica od krema za lice, pa nisam odolela da na jednu ne stavim i presovane cvetiće, druge dve su ukrašene salvetama.
Ova sa crvenim cvetićima, davno je obojena, bila je providna, a kako nisam imala druge boje, sunđerom sam utapkala boju za tekstil, dopalo mi se kako izgleda, juče sam joj dodala ove iseckane sićušne crvene cvetiće. Druge dve su imale podlogu, dakle, samo cvetići.






Okrugla kutija je kartonska od topljenog sira:), a i poslednja je od kartona. Nisam radila nikakvu pripremu, samo sam ih obojila bojom za zidove, a lepak je čuveni 606, razređen sa malo vode, koji sam premazala i pre i posle lepljenja.



Svesna sam da imaju mnogo sitnih mana, ali ja tek učim:) Ići ću na časove kod prijateljice, samo da ugrabim vremena, uh, kad će ta penzija...moja prijateljica, na žalost ili na sreću nije zaposlena, pa ima više vremena, no, mnogo je važnije da ima više volje i talenta.
Hvala vam za sve komentare i savete.

23. 2. 2011.

Najbolja drugarica




Pre nego što bilo šta napišem, da naglasim: OVO NISAM JA RADILA!

Svako ima najbolju drugaricu.
Ja svoju obožavam, naše prijateljstvo traje...uh...smem li da napišem kako sam matora, pa oko četrdeset godina.
Iako sada ne živimo u istom gradu, i ne viđamo se često, mi se razumemo bez reči, po nekad komuniciramo samo očima, toliko se dobro poznajemo, u dušu.
Dok smo išle u gimnaziju i studirale, upoznale smo i naše mame, pa su i one postale prijateljice, ispijale su kaficu i pričale o nama, svojim ćerkama, i volele nas obe.


Zašto ovo pišem, pa, eto zato što se sada priča ponavlja.
Moja ćerka ima najbolju drugaricu, i još pre više od dve godine povela me da upoznam njenu mamu, tako sam stekla novu prijateljicu.
Da imamo puno zajedničkog, pokazalo se kad sam saznala da mama ćerkine najbolje drugarice takođe radi sličice od presovanog cveća, da šije, da pravi figurice od testa, da slika i još puno, puno toga.
Nedavno je ušla u čarobni svet dekupaža i shabija.
Tako sam ja, vrlo radoznala, pre neko veče otišla da vidim njenih ruku delo i zanemela.
Za kratko vreme postigla je toliko, da sam ja zanemela, gledala sam uživo svi onu lepotu koji gledam na blogovima, pa želim to da podelim sa vama.
Jer, moja prijateljica, mama ćerkine najbolje drugarice, nema svoj blog, ali će ga vrlo brzo imati.




12. 2. 2011.

Dan zaljubljenih kod Ville Loredane

Da li je potrebno posebnim danima pokazivati i dokazivati ljubav?
Ako je u nama, uvek je u nama.
Ipak je i mene malo zahvatila ta groznica zvana Dan zaljubljenih.
I odlučih da okušam sreću na još jednom giveaway, kod moje drage blogerske prijateljice,Ville Loredane.
Požurite na njen blog, nije kasno da se uključite, ali to nije najvažnije, najvažnije je da ćete uživati u divnim tekstovima, divnim radovima i fotografijama, u ljubavi i toplini koja zrači sa tog njenog kutka.




Što se mene tiče, ja vidim svoje ime izvučeno iz staklene činije, ovoga puta moja želja je jaka, jaka kao morski talas, moja vera je čvrsta kao stena, moja osećanja su radosna kao cvrkut ptičica...Vidim poštara da mi zvoni na vrata i donosi paketić, a na njemu ime pošiljaoca Vila Loredana. Vidim sebe kako skačem od sreće!

Srećno i vama!

29. 9. 2010.

Zadovoljstvo mi je... My pleasure is

da vam predstavim svoju prijateljicu.
to introduce my friend to you.

U veeeeeliiiikom nedostatku slobodnog vremena, jer mi je posao izuzetno zahtevan, a vikendi popunjeni kojekakvim obavezama, odavno nisam radila ništa novo.
Sve manje vremena imam i da surfujem netom, pa se izvinjavam svim mojim prijateljima što nisam stigla da prokomentarišem sjajne nove radove.

Još po malo mrdam na fejsu:)))pa sam tamo i upoznala svoju prijateljicu i imenjakinju.
Divna i plemenita, kao i svi umetnici, ona svašta zna i ume.
Pogledajte sve ove divne radove, a više možete videti na fejsu.
Uživajte!
Kako nemam vremena da stvaram svoje koještarije, i ja uživam u radovima svih vas, iako ne stižem pojedinačno da vam to napišem, činim to ovde. Divni ste, i savršeno je sve što radite.
Uskoro ću vam predstaviti još nekoga, dok ne budem nešto i sama napravila.

Želim vam puno uspeha u kreativnom radu, a posebno na izložbama, u više gradova se organizuju divne izložbe kreativnih radova.

Snezana Licina Gochmanac (Žana Gočmanac





2. 6. 2010.

Award, sasvim poseban

Jako sam ponosna i radosna što sam dobila ovaj award od drage Tee, mislim da većina blogera prati njen blog Hobbychic. Kao velika ljubiteljka kreativnih blogova, moram istaći, i molim da mi ne zamerite - nema boljeg bloga.
Imate ga na mojoj listi, pa ako postoji neko ko ovde navraća, a nije tamo navratio, neka požuri.

23. 4. 2010.

vIRTUELNA PRIJATELJSTVA



Iako preopterecena obavezama i brigama(a ko, manje, ili, vise, nije), trudim se da svake veceri provedem bar malo vremena na netu.
Upoznala sam jako puno sjajnih osoba. Na tri foruma koja redovno i svakodnevno posecujem,i jos vise koje posetim po nekad, na Fejsbuku, na blogovima... Najvise se zadrzavam na kreativnim grupama na fejsu i na blogovima.
Zao mi je sto ne mogu sve sjajne i prelepe blogove staviti u svoju listu, ali sa svakog bloga idem dalje i koncentricni krugovi se sire i sire...Uzivam, svake veceri uzivam i ispunjavam dusu lepotom.

Zato zelim da se zahvalim svima vama iz celog sveta sto stvarate, vecini nisam ni za mali nokat. Hvala vam za svu lepotu koju delite sa mnom.

Hvala vam sto ste mi prijatelji, clanovi moje grupe "Moj cvetni svet" na Fejsbuku, "samo" 1328, moji prijatelji na Fejsbuku, 543, mnogima i ne stizem da posetim stranicu, kreativcima u cije sam grupe uclanjena, preko 150, kreativne stranice, blogovi, kojima se ne zna broj, i naravno, mojim prijateljima sa foruma.


Eto, to mi je bila zelja, da se zahvalim i da vam pozelim sve bolje i sve lepse radove, ali najlepseg nema, jer svaki je najlepsi i najbolji, radjen sa mnogo truda i ljubavi.

27. 1. 2010.

Prijateljstvo



Za
one

koji vole

da spavaju,

ali se uvek bude
dobro raspoloženi…

za one koji se još uvek

pozdravljaju poljupcem... za
one koji puno rade ali znaju i da

se ludo zabavljaju… za one koji greše
ali ne koriste glupa izvinjenja... za one koji
gase televizor da bi porazgovarali… za one koji
su srećniji kad nešto mogu da podele nego da imaju celo…
za one koji su uvek spremni da pomognu prijatelju… za one
koji ne vide sve crno ni onda kada su u mraku… za one koji ne
čekaju Božić da bi bili bolji...






Prijateljstvo je najveca dragocenost koju mozemo imati. Moguce je cak i kada se nikada nismo sreli, ali smo nasli nesto zajednicko, nesto sto nas vezuje, razumevanje, dobrotu, radost...
Zato sam srecna, jer imam puno prijatelja, a danas me draga prijateljica Daca obradovala, puno, puno...i to moram da podelim s vama.
Radujte se sa mnom, jer ovaj svet je prepun dobrote i ljubavi, samo je treba prepoznati.

14. 12. 2009.

LEPSE I SLADJE

Ovo nisam ja radila, ali milion puta je lepse i sladje od svega sto sam uradila.
Donela mi je mnogo, mnogo radosti!
Skakala sam od srece :)))
Dobila sam je od decice moje prijateljice iz Podgorice, male rucice sestoro dece su napravile ovu lepotu.
Sa puno ljubavi i maste.
Gledajuci ovo, sve sto sam ja radila i onih tridesetak cestitki koje sam spremila za slanje, ne vrede nista.
Hvala mili moji Boljevici!!!


15. 1. 2009.

Male radosti

Ovu prelepu slikanu cestitku dobila sam od moje prijateljice, uciteljice i njenih djaka prvaka.
Tesko je opisati odusevljenje i radost, koje sam osetila kad sam dobila cestitku.
Zato sam odlucila da se revansiram na svoj nacin, onako kako mogu.
Dok sam radila ove granicnike zamisljala sam mila decja lica kako se raduju, igraju, zamisljala
sam njihovu graju za vreme odmora, i njihovu ozbiljnost na casu dok rade zadatke.
Bilo mi je veliko zadovoljstvo, dok sam radila.
Sada putuju u Kikindu.
Srecno!

11. 12. 2008.

Nova prijateljica

Fotografija ovog malog heklanog srca proglašena je za fotografiju dana na sajtu WWW.fotkice.rs Do pre pola godine za mene je računar bio nužna stvar, za posao, za zabavu su ga koristili ostali u mojoj porodici.
Onda sam krenula da se vraćam svom hobiju, koji je zbog životnih nedaća bio zanemaren, pa zbog sve većih nedaća, vraćen kao spas od bolesti i depresije, da tražim na netu da li neko radi nešto slično.
Otkrivala sam forume, jedan po jedan, registrovala se u više njih, u nekima bila zaista aktivna, a u nekima povremeno. Virtuelno sam upoznavala ljude, po nekoga i lično. Nije isto prijateljstvo u VS i prijateljstvo u RL. Na forumu se vidi samo ono što se napiše, i ponekad pogrešno shvati. Ma ima toga i u životu.
Kao ličnost sam vrlo otvorena i iskrena, brzo se ljudima poveravam, brzo se i razočaram. Ipak ne znam ko je sa druge strane ove mreže, može biti ma ko. I priznajem mnogo sam osetljiva, ali nisam za kritiku ja, zbog svoje osetljivosti, više nego neko ko me povredi.
Sve je to život, nekada tužan, ali svakome Gospod na kraju, daje ono što je zaslužio.

Miroslavu nisam izdvajala od ostalih clanova, a evo sada je uz mene. Osećam da se rađa lepo prijateljstvo. I ona radi divne stvari, fotografiše kao majstor fotografije, pravi umetnik. Ipak od njenih radova izdvojiću nešto drugo. Žao mi je što ovaj server nije prihvatio adresu njenog bloga i pored vise mojih pokušaja, zato i hoću da je predstavim na ovaj nacin, a iskreno se nadam da mi ona neće zameriti zbog ovog malog iznenađenja.

6. 11. 2008.

Prijatelj


Učlanjena sam na više foruma. Uglavnom su to forumi sa tematikom kreativnog, ručnog rada, odnosno rukotvorinama. Svuda sam virtuelno upoznala divne ljude, a sa nekima sam imala sreću da se sretnem uživo. Ono što nam je zajedničko je ljubav prema kreativnom radu, stvaralaštvu.

Ipak izdvajam jednog virtuelnog prijatelja. Scary.

On uopšte nije strašan, osim u pozitivnom smislu, stršan je umetnik, dobar čovek i prijatelj. NJega sam upoznala malo bolje i malo mi je bliskiji od ostalih forumaša. Često razmenjujemo i lične poruke, čujemo se telefonom. Još nisam imala priliku da ga sretnem u RL, a nekako mi je blizak, kao da smo se družili godinama. Mnogo puta mi je pružio podršku kad mi je trebalo i kad sam se osećala tužno.

Scary se bavi izradom sitnih figurica od stakla. Ne razumem se u tu tehniku, samo znam da je prelepo sve što on radi. Ponosna sam vlasnica nekoliko njegovih radova.

Ovo je slika jednog rada, a više možete videti na njegovom blogu u listi blogova.