Pages

25. 10. 2014.

Svaštarenje

Nedavno sam bila na seminaru u Vrnjačkoj Banji.
Uskoro idem u Kladovo, jesen je vreme kad se organizuju ova dva seminara, a ja imam sreću da idem na oba.
Iz Vrnjačke Banje, donela sam mali plen, dve lepe staklene bočice. Kasno sam uočila da tamo služe izvorsku vodu, običnu, ne mineralnu, u ovakvim bočicama. No, obradovalo me kad sam videla da u Tempu imaju iste.
Ima vremena za rad na reciklaži, spremila sam puno teglica, stoje i ranije urađene boce, osim nekih koje sam poklonila, napunjene "brljom" (jer se od nje pobrljavi :) ), koju je na "veseloj mašni" pekao moj muž. Nekako mi je boca i piće, više poklon za muškarce, a ja sam većinu boca radila u nekim cvetnim, ženskim motivima, pa stoje i čekaju. Zato su tegle idealan poklon za žene.
Dakle, prvo bočice.



Zaista ne znam šta se dešava, nešto sam poremetila, sve fotografije mi stoje naopačke, ovu sam sada namerno okretala na računaru, da bi ovde bila dobra.
Help!
Idemo dalje.

Nedavno sam upoznala neverovatno divnu ženu. Pokazala je veliku volju i želju da pomogne. Šta reći...u četvrtak je moj muž bio na nekom, ko zna kom po redu razgovoru za posao. Nikada se nije dogodilo da i nama bliskiji ljudi požele nešto lepo, a eto, ona se setila i poslala e-mail. Samo taj gest vredi jako puno. Takvih ljudi je veoma malo, gotovo da ih nema, zato je moja zahvalnost ogromna.
Ona je poželela dekupaž kutiju za svoju kumicu.
I naravno, uradila sam, Radila sam sa toliko pažnje i ljubavi kako odavno nisam.


Zahvaljujući Ivaninom tutorijalu, uradila sam ramić za fotografiju. Hvala Ivani, mada znam da nije ni približno tako dobar kao što ona radi.
Kad bih umela da radim tako pedantno i posvećeno kao Ivana...eh :) Ivana je moj uzor! Mada, da se ne ljute ni druge devojke, sve su savršene.
Kad sam kod toga, evo, naslov mog posta: svaštarenje. Ne možemo biti dovoljno dobri u svim tehnikama, posebno zaposlene žene. U jednoj se treba usavršiti.
No, ja i dalje svaštarim, malo iz ljubavi, malo u uzaludnoj nadi.



Jedna mala čestitka u istom stilu sa kutijicom, i kutijice sa šnalicama za ćerke moje nove prijateljice.


Zamislite da je okrenuta u levo :) Ovo mi se događa od kada fotografišem telefonom. A mislim da će popravka fotoaparata biti skupa, da je isplativije kupiti novi, a ja ne mogu ni jedno ni drugo.














Radila sam još po nešto, ali nisam slikala da prikažem. Od naše Raki, dobila sam na poklon, iako sam htela da platim, prekrasne futrole za mobilne telefone za celu porodicu. To sam poželela povodom rođendana mog muža, koji je danas. Ona nije želela novac, već teksas narukvicu. To sam radila, nisam slikala. Toliko divnih stvari nam se događa u ovom kreativnom svetu, da nije moguće uvek sve zabeležiti. 
Obojila sam jednu kožnu tašnu da na njoj radim dekupaž. Sad mi se nikako ne da nastavim sledeću fazu...možda sam upropastila još uvek dobru tašnu. Videćemo šta će na kraju biti.

Prošle subote sam bila na promociji romana "Zrenje" koji je napisao naš blogerski drug Dejan-Oblogovani. Prijatno veče u prijatnom društvu, o tome sam pisala na onom drugom blogu, klik na sličicu devojčice pod mesecom :)
Na žalost, neću moći da idem na sajam knjiga. Već nekoliko godina ne idem. Nas dvoje da platimo ulaznice, to je već jedna knjiga. A kako otići na sajam, a da se ništa ne kupi? Zato me ni ove godine tamo neće biti. Srećom tu je biblioteka i naš drugar Deki, možemo uzeti koliko god želimo knjiga i vratiti kad stignemo, divan čovek, kod njega je sve moguće.
A biće na sajmu potpisivanje knjige naše blogerske drugarice Negoslave. Čitam njenu knjigu na zaplanjskom dijalektu, čitam i plačem. Mnogo je težak život, a u narodu mnogo mudrosti, koje je Negoslava tako divno pretočila u priče, kazivanja junaka. Ako budete na sajmu, svratite na štand Stilos atr.
Na kraju, bez obzira na sve, mnogo sam "bolna, prebolna". Stislo sa svih strana, pa ne pušta. No, imam vas, bar neki od vas koji ovo čitaju, pravi su prijatelji.

Toliko za večeras, pa malo li je?
Prijatno veče i još olji sutrašnji dan odmora.

19. 10. 2014.

Kad retko pišem...

Ne znači da ne radim, na protiv. Ceo stan je zakrčen mojim kreativnim neredom.
Sinoć sam bila na jednom divnom blogerskom druženju.
Povod je bila promocija romana "Zrenje", drugog romana našeg blog druga Oblogovanog, Dejana Zlatića. O tome sam malo pisala ovde.
Napravila sam jako puno bookmarkera, ne samo zbog ove promocije, već i u iščekivanju Sajma knjiga, na koji neću moći da odem, a i u očekivanju promocije knjige : Jošte čekam taj reč da mi rekne, autora Negoslave Stanojević, moje blog drugarice. Ona ima i blog Negoslavlje. Knjiga je na zaplanjskom dijalektu, gotovo da nam treba prevodilac, što je uredno postavljeno na kraju knjige.

Kako je ovo blog posvećen kreativnom radu, evo sličica malog delića onoga što sam radila u poslednje vreme.








Moj fotoaparat je pokvaren, pa su fotografije snimljene telefonom.
Odavno planiram da radim malo drugačije, pa sam radila bookmarkere novom-starom tehnikom.
Jedan sam sinoć poklonila prijateljici pre fotografisanja, pa se nadam da će ona na fejsu postaviti fotografiju.



Uporno fotografija dolazi u horizontalnoj verziji :(





A ova dva naopače, tako da se predajem :)

Za ovo nedeljno popodne, od mene toliko.
Želim vam lep ostatak dana.