Pages

30. 1. 2013.

Nagrade, nagrade, nagrade....radost, radost, radost...

Na blogu kod Afrodite je u toku giveaway. Ko želi može se prijaviti i pokušati da osvoji nagradicu, pa onda da napravi prelepu čestitku poput čestitki ove umetnice.
Link ka postu za prijavljivanje je:  http://afroditacreations.blogspot.com/2013/01/nagradna-igra.html#links


Naša draga Good Ghost obradovala me sa čak dve blogerske nagrade.
Divan je osećaj saznanje da neko misli o meni i da me se seti.



Pravila za ovu nagradu su jednostavna:
1.Napisati 11 činjenica o sebi.
2. Proslijediti nagradu na 11 drugih blogova.
3.Obavijestiti blogove kojima ste dodijelili nagradu.
4. Napisati 11 pitanja na koja blogerke trebaju odgovoriti ( ako želite).

Druga nagrada je prelepa, ali nema nikakvih pravila :)



Već više puta sam pisala o sebi, ali uvek se može nešto novo dodati, a i ponoviti nešto, zbog blogerki koje su nove u ovom svetu.

1. Zovem se Snežana, a od detinjstva me svi zovu Nena, otuda i moj nick u internet svetu, sa dodatkom datuma ili godine rođenja, ako neko već ima taj nick.
2. Imam dve ćerke, Anđelku i Vesnu, odrasle devojke. One su ponos mom suprugu i meni.
3. Volim ljude i u ljudima vidim samo dobro. Zato me je lako povrediti, ali lako i praštam.
4. Obožavam kreativne radove, gledati, raditi, isprobavati...i poklanjati. S obzirom na to da mi je suprug bez posla već duže vreme i da je pola moje plate stambeni kredit, dobro bi mi došlo i da nešto prodam, ali ne tugujem što to ne ide.
5. Ponosim se sobom i volim sebe, bio je dug put dok nisam naučila da je to važno.
6. Srećna sam, jer je sreća u meni, a ne u okolnostima oko mene. Ako se nekada i rastužim, to traje kratko.
7. Verujem u moć podsvesti i pozitivnog stava prema životu.
8. Veoma sam zahvalna na svemu što imam, a imam puno, i svakoga dana se zahvaljujem za sve što imam i sve lepo što mi se dogodi, čak i najmanja sitnica.
9. Uživam u čitanju u krevetu, pred spavanje (zato moj muž često preskače preko mene da ugasi lampu, jer po nekad uz knjigu zaspim :), 
10.Volim Luisa Armstronga, posebno pesmu What a wonderful world.
11.Volim svoj blog, i volim sve vas sa kojima se družim zahvaljujući ovom blogerskom svetu.

Nagrade prosleđujem blogovima:



Volela bih da preuzemete nagrade, ali u ovom svetu, ništa nije obavezno.
Edit: Nakon što sam objavila post, dobila sam iste nagrade i od naše drage LivesArt. Hvala.
Laku noć!




27. 1. 2013.

Još jedna kutijica

Baš dugo nisam ništa napravila, bilo je krajnje vreme. Malo sam se okrenula drugim zimskim zanimacijama. Slušam muziku, i po malo pišem.
Po nekad razmišljam o smislu svega što radim. Smisao je u radosti stvaranja, smirenosti koju osećam dok radim, zadovoljstvu kad rad završim i pohvalim se, prvo svojoj porodici, pa onda vama.

U ove zimske dane, najviše mi odgovara quilling. Najmanje je nereda po kući, a i prija mi to motanje. kad započenam, čak i nemam ideju kako ću završiti.
Čestitki imam jako puno, doduše one ukrašene quillingom sam uglavnom poslala za praznike ili poklonila, ali imam puno onih sa presovanim cvećem i drugim detaljima, zato sada ukrašavam ove kutijice.
Danas sam uradila drugu.
Šta ću sa njom, nakon što je izlakiram...ne znam, verovatno isto kao i sa ostalim radovima, gomilaću ih u stanu, do prilike da nekom poklonim :)




Prijatno veče želim :)

26. 1. 2013.

Princezina moć


Mala princeza je bila usamljena i tužna. Imala je sve blago i bogatstvo, imala je divne haljine, imala je gomile igračaka...
Nije imala s kim sve to da podeli.
Njene dužnosti na dvoru su bile ozbiljne za tako mlado biće. Morala je prisustvovati svim prijemima i svečanim večerama, balovima. To je bilo tako dosadno. Nije uživala u novim haljinama, koje je su sa strepnjom da li će zadovoljiti njenu majku, kraljicu, šile njene lične krojačice, od najbolje svile i brokata, ukrašene brilijatima i biserima. Nije uživala u lepim frizurama koje su joj češljale lične sobarice. Nije uživala u poklonima koje je stalno dobijala od kralja i kraljice i od dvorana, od kraljeva susednih kraljevstava, znala je da time kupuju njenu naklonost.
Gledajući se u ogledalu, videla je prelepo lice, rumene usne, oči bademaste i tople, ali tužne, sa sjajem suze koja nije smela da kapne.
Na svetkovinama je morala da glumi ljubaznost i da se smeši, a njoj je srce pucalo, bila je tako usamljena u tom svetu.
Želela je da ima nekoga s kim bi razgovarala, nekoga s kim bi se igrala svojim igračkama, nekoga s kim bi delila svoje snove i maštanja. Njena majka je govorila samo o dužnostima i o tome šta će veleuvaženi dvorani misliti.
Shvatila je da će joj srce pući ako nešto ne učini. Osećala je da zaslužuje da bude srećna i da ima moć da ispuni svoje snove.
Razmišljala je kako da nađe sebi druga. Gledala je kroz prozor, napolju je bila zima i padao je divan beli sneg, čist kao njena duša, dok je u njenoj sobi prijatno pucketala vatra. I odjednom, u njenoj lepoj glavici rodila se ideja.
Sutradan joj je bilo dozvoljeno da prošeta dvorskim vrtom. Odlutala je u najdublji kutak vrta, tamo gde niko ne zalazi, osim baštovana, ali preko zime oni nisu imali posla. Počela je da skuplja sneg na gomilu. Rukavice su joj se ukvasile i zaledile, ali ona nije obraćala pažnju. Kad su ledene rukavice počele da joj sputavaju pokrete, skinula ih je. Rukama je vajala, prsti su počeli da je bole od hladnoće, ali ona nije stala.
Kad je završila, zadivljeno je pogledala svoje delo. Figura prelepog princa bila je pred njom.
Sledećeg dana, čim se probudila, zahvalila se Svevidećem što sada ima druga. Čim su joj dopustili da izađe u vrt, požurila je do svog princa. Trebalo je dobro uglačati snežnu figuru. Glačala je i glačala, svaki delić njegovog tela, a posebno lica. Usne mu je oblikovala u blagi osmeh, samo njoj namenjen. Počela je da mu priča, i da u svojoj glavici sluša šta joj on govori.
Pred spavanje, zamišljala je šetnju sa svojim princem, držanje za ruke. Slika je bila tako živa. Razmišljala je o tome kako je srećna što sada ima svog princa, drago biće sa kojim će sve deliti.
Sledećeg jutra, prva misao joj je bila zahvalnost što je princ čeka u vrtu. Nestrpljivo je čekala čas kada će otići u vrt da priča s njim. Čula je njegov glas, govorio joj je da je lepa i ljupka, brinuo je da se ne prehladi. Nije marila, bilo joj je divno s njim.
Jutarnja zahvalnost i večernje sanjarenje o zajedničkim razgovorima i šetnjama postala su njen svakodnevni ritual. Verovala je da će je princ večno čekati na istom mestu, sa osmehom. Nadala se da će jednom moći da zaista šetaju vrtom, verovala je u to. Ponavljala je stalno: „ Srećna sam sa tobom, moj prinče!“
Dok su se nizali prijemi i balovi, ona je sve vreme sanjarila o princu. Nije više bila tužna, nije bilo veštačkog osmeha na njenom licu, sada je imala osmeh sreće, u očima joj je se iskirila radost.
Jedne noći, probudio ju je čudan zvuk. Požurila je ka prozoru, sa krova je kapala voda, napolju je otoplilo, sneg se topio lagano, zimi se bližio kraj. Nije brinula, osećala je da će je i sutradan princ čekati na starom mestu.
Tako je i bilo, bio je tu. Videla je da se malo smanjio, videla je da mu je lice i telo mokro, kapljice vode su se slivale niz njegovo lice. Ipak, nije brinula, njen princ je još tu, njegov osmeh je bio samo za nju, i živeće u njenim snovima. Iste večeri, živo je videla sebe u šetnji sa princem, držali su se za ruke i smejali zajedno zvonkim, radosnim smehom.
Sledećeg jutra, kad je ponovila svoj uobičajeni ritual zahvalnosti, pogledala je kroz prozor, nije više bilo snega. Topli vetrovi su ga sasvim otopili.
Nestrpljivo je požurila u vrt. Na mestu gde je bio njen princ od leda, nije bilo nikoga. Tuga je stisla njeno srce, suze su joj krenule niz rumene obraze.
Onda je čula da je neko doziva. Prema njoj je dolazio mlad i zgodan mladić otprilike njenih godina, možda malo stariji. Poklonio joj se i pozdravio je, najtoplijim i najlepšim osmehom koji je ikada videla.
Pitala je: „Ko si ti?“
„Zar me ne poznaješ?“ odgovorio je. Pružio joj je ruku, ona je prihvatila. Dodir je bio nežan i topao. Poveo ju je u šetnju vrtom. Rekao je “ Ja sam tvoj ledeni princ. Tvoja ljubav i vera, tvoja dobra duša, tvoja moć i velika želja udahnule su mi život. Više nisam leden, sada sam topao i pun ljubavi prema tebi.“
Srećno se nasmejala. Čuda se dešavaju, kad u čuda verujemo, naše misli nam daju moć da ispunimo svoje snove.


14. 1. 2013.

Pobeda nad strahom


     Svakodnevno smo pred nekim izazovima koje nam donosi život.
    Svakodnevno smo u situaciji da biramo, boriti se, iskoristiti dan, ili odustati.
    Kaže mudrac da je put ka neuspehu odustajanje.
    Zato ja biram da iskoristim dan, da iskoristim svaki trenutak, jer se više neće vratiti.
    Donosim odluke više srcem, nego umom, ali ih donosim. Ne plašim se pogrešnih odluka, donetih u dobroj nameri. jer, ako savladam strah od odluke i ako ne bežim od donošenja odluka, ja sam svakoga dana sve snažnija. Čak i kada su odluke pogrešne, uvek mogu nešto naučiti iz tog iskustva. Ako ne uspem, učim iz svojih neuspeha, da sledeći put budem bolja i jača.
    Verujem u svoje ciljeve, verujem u Božju milost, verujem u sebe, i znam da će doći dan kada će se moji snovi ostvariti. Čak i kada osćem veliku teskobu u grudima zbog svojih briga, osećam se živom i nalazim snage da pobedim takva osećanja i da idem dalje, da se osmehnem, pevušim neku pesmicu, hrabrim sebe i nastavljam svojim putem, putem ka uspehu. Trudim se da svaki dan bude ispunjen, da ga potpuno živim.
     Ono što me vodi i što mi uvek daje snage je ljubav. LJubav prema sebi, jer treba sebe voleti i prihvatiti sa svim vrlinama i manama, kako nas je Stvoritelj stvorio, a zatim ljubav prema svetu koji me okružuje, prema svojim najbližima, ali i prema onima koji mi nisu prijatelji. Tom ljubavlju, ja pobeđujem. Ljubav nema nikakve veze sa znanjem, obrazovanjem, bogatstvom, ona je iznad svega toga, i jedino što bezuslovno možemo dati i primiti.
    I zadovoljna sam, sada!
    Zadovoljna sam zbog svega što jesam i zahvalna na svemu što imam. Taj osećaj velike zahvalnosti, donosi mi još stvari na kojima sam zahvalna. Ne postoji kozmetika, ni šminka, ni frizura, ništa što se kupuje novcem, a što može doneti to zadovoljstvo, ako ga ne nađemo u dubini svoje duše. Taj osećaj se uči, od prijatelja i neprijatelja, od znanih i neznanih, od svih koji se nađu na našem putu.
    Sutra je za moju ćerku, posle mnogo borbe i teškoća važan dan, dan kada će ona savladati strah koji je muči, i kada će pobediti i steći jedno veliko i značajno iskustvo, da bi mogla dalje lakše da ide napred svojim putem.
    NJoj je posvećeno ovo moje pisanije, za sreću i hrabrost. Čestitam i njoj i sebi što ne odustaje.
    Ne treba joj pomoć i podrška, ona je sada jaka, ona sve može, jer veruje, i ja verujem. zato će pobediti.
    Snagom svojih misli ja joj dajem krila da poleti i izbori mesto za sebe u ovom, ipak divnom svetu. Jer život treba živeti. 

13. 1. 2013.

Kutijica

U poslednje vreme, iako su bili praznici, bila sam poprilično zauzeta, pa sam dosta zanemarila net druženje.
Nadam se da nećete zameriti.
Juče sam jednostavno sve obaveze ostavila po strani, i malo motala.
tako sada imam ovu slatku kutijicu.
Verovatno ću je nekome pokloniti i time ispuniti srce dodatnim zadovoljstvom, pored zadovoljstva koje sam osećala dok sam je radila.
Baš mi se mnogo dopada da radim quilling, da još imam sva pomagala koja imaju na zapadu, bilo bi i brže i lakše.




Šaljem vam topli zagljaj, da vas ugreje u ovo hladno predvečerje, a ja nastavljam da radim, s posla sam donela puno predmeta.
Kiss!

7. 1. 2013.

Na Božić

Drage moje, pozdravljam vas na ovaj najradosniji praznik.
Mir Božji, Hristos se rodi.
Slava Bogu na nebesima, mir na zemlji, a među ljudima dobra volja.

Ovih dana nisam išla na posao.
Zato sam u slobodno vreme napravila quilling sliku. U međuvremenu, osim najnužnijih kućnih poslova, baš sam lenčarila.
Ne mogu se pohvaliti da mi je to prijalo, nisam na to navikla, posebno što nemam mogućnosti da negde izađem. Šetnja po mom kraju mi baš i ne prija, hladno je i nezanimljivo.

Evo moje sličice.











Želim vam prijatan dan!