Pages

22. 1. 2012.

Ružice

Možda ste očekivali sliku ili neki dekupaž, a ja sam radila ružice.
Zaista ih volim.
Kako oko mene nema mnogo ljubitelja ružica, ja ih nosim, gotovo svakodnevno.

Ove sam radila danima, u fazama.

Nadam se da će vam se dopasti.

Gotovo identičnu sam već napravila, ali sam je poklonila i sada napravila drugu.









Želim vam prijatno nedeljno popodne!

18. 1. 2012.

RADIM, A MALO I GLUVARIM:)

Skoro deset dana nisam objavila post.
Radim ja, nije da ne radim, no, započela sam po nešto što nisam završila.
Uskoro ću vam pokazati.
Ništa novo, isto što sam i pre radila, samo novi komadi.
Do tada svake večeri posetim blogove, vidim da nisam jedina koja radi daleko od očiju ostalih blogerki.
Jednog dana ovde će pljuštati novi radovi.
Do tada, evo opet ono što, po mom skromnom mišljenju kod mene najviše volite.












Ovo su baš stari radovi, možda su neki i viđeni, a možda nisu. nadam se da su u rukama onih koji zaista uživaju u čitanju, ne sećam se kome su poklonjeni, toliko ih je bilo.

Na kraju jedna zanimljiva priča koju mi je prijateljica prosledila mailom, verujem da će vam se svideti.

"Opišite kako se može izmeriti visina nebodera običnim barometrom" - bilo je pitanje na nekom ispitu iz fizike na Univerzitetu u Kopenhagenu.Jedan od studenata je odgovorio: "Oko vrha barometra zavežete
kraj podužeg kanapa i polako spustite barometar sa krova nebodera sve dok barometar ne dodirne tlo. Dužina kanapa uvećana za dužinu barometra je, u stvari, visina nebodera". Ovaj poprilično orginalni odgovor je do te mere iznervirao profesora, da je student pao na ispitu i bio isključen iz slušanja fizike na ovom univerzitetu. Student se pozvao na svoja osnovna prava
sa obrazloženjem da je njegov odgovor neoborivo korektan, tako da je univerzitet imenovao posebnu nezavisnu komisiju koja je trebalo da oceni ovaj slučaj. Predsednik komisije je odlučio da je odgovor zaista
bio tačan, ali da nije relevantan kao dokaz poznavanja materije, u ovom slučaju fizike. Da bi rešili pat situaciju, odlučeno je da student može da istupi pred specijalnu komisiju i da ima šest minuta
da da usmeni odgovor na ovo pitanje, kako bi pokazao da poznaje snovne principe fizike.
Pet minuta je student sedeo razmišljajući i ne progovarajući ni reč. Predsednik komisije ga je upozorio da vreme ističe i da ima još samo jedan minut da da odgovor na postavljeno pitanje. Na to je student odgovorio kako ima nekoliko izrazito relevantnih odgovora, ali da ne može da se odluči koji bi da da kao konačan odgovor. Još jednom mu je savetovano da požuri, posle čega je student odgovorio kako
sledi:
- Kao prvo, mogli bi da ponesemo barometar na vrh nebodera,bacimo ga sa ivice i izmerimo vreme koje mu treba da dotakne tlo. Visina nebodera bi u tom slucaju bila H = 0,5g×t2. Jedino što bi se barometar u tom slučaju razbio.
- Ili, u slučaju da sija sunce, mogli bi da izmerimo dužinu barometra, izmeriti visinu njegove senke, zatim izmeriti visinu senke nebodera i proporcionalnom aritmetikom izračunamo visinu nebodera.
- Ako baš želite da budete naučni na visokom nivou, mogli bi zavezati kraći kanap na kraj barometra i pustiti ga da se klati kao klatno, najpre na tlu, a onda na vrhu nebodera. Visina odgovara odstupanju gravitacione sile koja deluje na tako napravljeno klatno, T
= 2p2×(l/g).
- Četvrto rešenje, a u slučaju da neboder ima stepenice za nuždu, bilo bi i najjednostavnije: svaki sprat stepeništa izmeriti u dužinama barometra i na vrhu samo sabrati tako izmerene dužine.
- A ako želite jedno dosadno i ortodoksno rešenje, što ja pretpostavaljam da vi očekujete, mogli bi da iskoristite barometar da izmerite vazdušni pritisak na tlu, zatim na krovu, i razliku u milibarima iskoristite za izračunavanje visine zgrade.
- Elem, kako nas stalno podstičete da vežbamo nezavisnost razuma u primeni naučnih metoda, mislim da bi najjednostavnije bilo pokucati na vrata domara u tom neboderu i reći mu: "Daću vam svoj novi barometar ako kažete koliko je visoka ova zgrada oko koje se vi brinete".
Ne treba ni pominjati da je student položio ispit, a posle je bio prvi Danac koji je dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Glavom i bradom Nils Bohr.

Prijatno veče i svi naredni dani, drage moje!

9. 1. 2012.

Kutijica sa pločnika

Kupila sam je još jesenas, prodavale je žena koja je na pločnik u blizini jedne velike beogradske pijace, stavila karton, i naslagala kojekave drangulije.
Ubeđivala me da je čaj unutra odličan.
Ma, nije-nego!
Eh, kad bi ona znala!



7. 1. 2012.

Zavisna od interneta

Neki od vas znaju, neki možda i ne, da sam se doselila u ovaj veliki grad, prepun dobrih ljudi, koje nije lako naći, iz jednog malog grada u centralnoj Srbiji.

U nedostatku prijatelja, a komšiluk se ovde uglavnom samo pristojno pozdravlja, ili zbog toga što zbog udaljenosti nisam imala vremena da ih često viđam, počela sam svoju internet avanturu.

Stekla sam divne prijatelje.
HVALA VAM!
Imala sam čast i sreću da neke od njih sretnem uživo, i ispunili su moja očekivanja.
I da ne dužim mnogo, došla sam do blizu 2000 prijatelja na fejsu, naravno da ih ne poznajem sve, ali su svi prijatelji, imamo nešto zajedničko. ne provodim puno vremena na fejsu, svratim svaki treći-četvrti dan na desetak-petnaest minuta, i uvek zateknem pozive za nova prijateljstva. I obradujem se, iskreno.

Ipak, nisam vam nešto pisala.
Možda jeste, a možda i niste, na listi mojih najdražih blogova, koja mi je prekratka, zapazili blog Valcer.
Vodi ga jedna divna žena,puna života.
Dugo pratim taj blog, divim se autorki.
Nedavno je objavljena knjiga, jedinstveno autorsko delo devetnaest blogera. Svako od njih ima svoj kutak u knjizi, kutak divnih pisanih reči, sklopljenih u pesme ili kratke priče.
Imala sam čast da budem pozvana kao gost na promociju knjige "ULICAMA BLOGOGRADA". Bilo je divno, bilo je sjajno, toliko, da sam zaboravila da imam fotoaparat u torbi i da mogu da fotografišem, zaboravila i na telefon.
Jedinstven doživljaj.
Ponoviće se ove godine, koja je pred nama, biće još knjiga.


Toliko mi se dopala atmosvera i društvo, da sam odlučila da ne posmatram sa strane, već da aktivno učestvujem.
Treći blog...pa šta.
Kako kažu neke žene: ne idem u kafanu, ne skitam po susedstvu, dodajem, ne gledam TV...mogu ja to.

Tako je nastao moj treći blog, za koji nisam smišljala novi naziv, zove se NENINE MAGIČNE RUKE

Onda mi je prijateljica rekla da ona ima gotovo istovetan blog na Blog,hr...ništa lakše, eto me i tamo, tu sam blog naslovila MOJ CVETNI SVET. Našla sam par kreativki i prijateljica sa fejsa tamo, ali je to malo, bilo bi mi drago da se javite ako imate blog na blog.hr/ naći ćemo vremena da se i tamo družimo.

POSEBNO BI ME RADOVALO I BILA BI ČAST DA POSETITE MOJ BLOG NENINE MAGIČNE RUKE, NA BLOG.RS/
Tu predstavljam i svoje poznate kreativne radove, ali pišem još po nešto:)

HVALA, PRIJATNO VEČE!

4. 1. 2012.

SLOVA I KOLAČI-NE ZAM ŠTA MI BI !?




Eto, dragi moji prođe ta novogodišnja jurnjava, dočekasmo damu u srebrnasto-belom, ovde bez snega, očekujemo od nje ispunjenje svih želja i planova, a u suštini znamo da ipak od nas i naših misli zavisi.
Kod nas Božić tek dolazi, razlika je samo u datumu.

Prvog dana, u pustom gradu, ja sam išla na posao, uživala sam malo u pustim ulicama i u mogućnosti da biram na koje ću slobodno mesto u gradskom autobusu sesti. Autobus je bio hladiša, a mene je grlo već bolelo. Celodnevno dežurstvo sam provela u druženju sa policajcima i prijatnom razgovoru sa Senadom, sudskim tumačem, čovekom koji zna desetak jezika, uključujući i one najteže, turski, arapski, i ove koje ću kasnije pomenuti. Od tada ležim sa malo jačom prehladom.
Malo stavim lap na krilo u krevetu, ali mi je tako neudobno...

Danas odlučim - ne moram više biti u krevetu, mada sam i dalje u bade mantilu:), pa da pažljivo pogledam sve blogove, da zahvalim na čestitkama i uzvratim najlepšim željama.
Hvala vam za lepe želje, hvala vam za prijateljstvo, uzvraćam na isti način.

No, ovo ne znam šta mi bi-to se odnosi na dobronamerne sugestije koje sam nekima dala direktno u komentarima, to ne liči na mene, nemojte, molim vas, pomisliti "Prozlila se Nena". O tome sam nekada davno već pisala, mnogi su prihvatili sugestiju.
Ko sam ja da bilo kome sugerišem kako da vodi svoj blog?
Možete vi staviti hiljadu zagonetki i zaštita, možete pisati i na persijskom i paštunskom jeziku, da vas samo takvi kao Senad razumeju, ja ću vam opet dolaziti i voleti vas, zato ove reči, molim, shvatite dobronamerno.
Promocija bloga u inostranstvu i znanje engleskog jezika-to je sjajna stvar, tako treba, da celi svet vidi i razume, svaka čast!
Samo šteta što su neke zaboravile da treba post napisati i na maternjem jeziku, hrvatskom ili srpskom, svejedno, jer ne znaju svi naši engleski, i ne mogu razumeti šta ste napisale. Zato, podržavam dvojezičnost, jer ipak smo mi "naši" najverniji posetioci i čitaoci, šteta da nas "naši" najbliskiji ne razumeju i da sami stvaramo jezičke barijere. Ja lično engleski dobro razumema, ali sam dosta i zaboravila, trebalo bi truda da napišem post na engleskom. Imam najdražu publiku i bez toga, zato se ne trudim.
A ta slova, eh, o njima pisale i ja i još neke blogerice, čemu ona služe? Proveravaju nam pismenost? Negde su od početka tu, ispod prozorčeta za komentar, čekaju da budu otkucana, a na većini blogova gde postoje podešeno je da "iskaču" iznenada kad se klikne na "pošalji komentar". Kako komentar pišemo nakon što smo lepo i detaljno pregledali post i fotografije, divili se, smislili, neko manje, neko više mudro i lepo, ali uvek dobronamerno, šta napisati, otkucali to, i klikom na pošalji ili Send, ako baš hoćete, onda mislimo da smo završili, žurimo na drugi blog.
Tada ta slova iskoče, dešavalo mi se da ih ne primetim, pa napustim stranicu i posle se čudim zašto nema mog komentara.
Objavljivanje komentara nakon odobrenja autora bloga-to mi je u redu, mada ja nemam tu opciju, mislim da je čak i neka kritika i savet dobrodošao, a za slučaj da neko napiše nešto neprijatno ili uvredljivo-neka ga, više će to govoriti o toj osobi, nego o meni. Za spamove, bloger ima opciju automatske zaštite.
Sve uvek prihvatam pozitivno i dobronamerno, iskreno i svim srcem.




Evo, po prvi put, premijera na mom blogu-recept za kolače! Da zasladimo na kraju, ove već slatke reči.
Kad sam planirala da pravim BONŽITU, tada sam odlučila da fotografišem postupak i da dodam glazuru od čokolade po vrhu, iako u originalnom receptu, po kome sam mnogo puta pravila ovaj kolač - toga nema.
Htela sam da za vas bude lepše i bolje. Iako svaka iskusna domaćica ume da recept prilagodi, da mu doda nešto svoje, zbog čega je ukus sarme, na primer, u svakoj kući drugačiji, ovde sam napravila grešku.
Možda neke druge izmene mogu doći u obzir, ali ne i glazura od čokolade, objasniću na kraju i zašto, šta sam naučila iz tog pokušaja.
Potrebno je:
150gr kristal šećera
250gr margarina
200gr čokolade
7 supenih kašika meda
150gr seckanih oraha
100gr pečenog susama
250 gr čokladnih okruglica od riže, ima različitih proizvođača, kod nas ima i domaćih i stranih, ja sam koristila Takovo "Čar na dar".

Postupak:
Rastopiti na tihoj temperaturi, u većoj posudi šećer, margarin i čokoladu.
Skinuti sa "vatre", dodati med, orase i susam.


Dodati čokoladne okruglice, a zatim masu dobro promešati.


Izliti masu u posudu za štanglice.


Masu rastanjiti na debljinu od dva do tri centimetra, zavisno od veličine posude, vlažnim dlanovima.
Kako se lepi za dlanove, često kvasiti ruke i dobro sabijati.
Ovo zato što masa nije kompaktna, pa je važno da se dobro sabije, da ne ostane vazduha, kako se prilikom sečenja ne bi mrvilo. Zato su tu vlažni dlanovi najbolja " kuhinjska alatka", na njih se ipak najmanje lepi.

Ostaviti nekoliko sati na dobro hladnom mestu, pa kada se stegne, seći kockice ili štanglice. Ako ste dobro sabili, lako se seče i odvaja od kalupa.
Na kraju objašnjenje, zašto ovde ne treba staviti glazuru od čokolade po vrhu.
Zato, jer je ta glazura topla, pa se zalepe delovi smese, i prilikom sečenja, jedan sloj smese "ide za čokoladom", teže se iseče i može se raspadati. Možda mi se to ne bi dogodilo da nisam toplu glazuru stavila na hladnu bonžitu.
Napravi se brzo, i veoma je hrskavo i ukusno!
Prijatno!


Želim vam srećne i prijatne kreativne dane!