Pages

14. 11. 2020.

POVRATAK NA SELO

 Čudni su naši putevi.

Dok smo mladi, što pre bismo da odemo u veliki svet, a kako se starost prikrada, sve više cenimo ono od čega smo bežali u mladosti. 

Moj muž je, evo godinu dana penzioner, a ja ću u penziju, ako Bog da, za tri godine. 

Poslednjih godina retko smo išli u selo u kome je on proveo detinjsvo. Od kad je muž upisao gimnaziju, pa fakultet, faktički tamo više nije živeo, samo je odlazio za raspuste, vikende i godišnje odmore, da pomogne roditeljima i da bude uz njih. U tome sam mu se pridružila pre skoro 35 godina.

Kad su roditelji tiho otišli, a mi se preselili u Zemun, odlazili smo retko, jer dalek je put, vremena je uvek malo. Kuća i okućnica su polako propadale, malo je bilo vremena, nije bilo ni sredstava... A najvažnije je bilo videti ljude, drage ljude koji tamo žive. To su divni ljudi, spremni da pomognu u svemu, jako puno rade, ali nađu vremena za razgovor i čašicu domaće rakije. 

Šteta je da ova lepota propadne, a i lepo je imati mesto za beg iz grada. 

Ovog leta počeli smo renoviranje. Spolja će ostati sve isto, brvna i krov od maćanskog kamena. Samo smo doveli buldožer koji je malo zaravnio dvorište i popravio prilaz kući.

Kako je to izgledalo na početku, kakva je lepota u planinskom kraju, vidi se iz ovog posta na FB. 

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=10217917024537153&id=1230347320 

Sve što je planirano, uglavnom je urađeno. Čak su i ruže zasađene.

Ostalo je još dosta posla. Terasa i ograda, čekaju proleće, a takođe i sadnja i setva biljaka. Biram biljke koje ne zahtevaju redovno zalivanje jer nećemo stalno biti tamo, ja još nisam u penziji, a ne mogu obavezivati ljude da mi još i cveće zalivaju. I tako baš puno pomažu. 

Ono što će za mene biti veliki izazov i posao, to je uređivanje nekih starih komada nameštaja. Ima tu još nekih starina koje ću iskoristiti, nešto za praktične namene, a nešto za dekoraciju i sadnju cveća. Nemam dovoljno prostora da to radim u kući, pa će to čekati proleće i lepo vreme. 

Ovo je fotografisao muž. Vidi se da je kuća i iznutra bila brvnara, na žalost, nije moglo da ostane tako, ali noseće grede su ostale vidljive, pa daju prostoru rustičan izgled. Ovaj kredenac ću da sređujem. Pored njega, tu je i jedan stari ormar, uh što je težak, stara šivaća mašina singer, više starih stolica, dva stola... Dugo ću se zabavljati, vikendima i za vreme odmora. 


Nadam se da vam se priča dopala. 
Do sledeće priče srdačno vas pozdravljam. 







Нема коментара:

Постави коментар

Hvala na vašem komentaru!

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.