Pages

16. 1. 2015.

Kuća u dalekom gradu

Ne znam da li sam vam to pisala... moj tata, neka mu je večni pomen, imao je neke svoje mudrolije. Jedna od njih koju pamtim je: gradi kuću u svakom gradu!
Lepo je svuda imati prijatelje i negovati ta prijateljstva. Od kada imamo internet, širenje prijateljstava je olakšano, ali nam tempo života, brojne obaveze, praćene lošom materijalnom situacijom, otežavaju druženje uživo.
Zahvaljujući netu, upoznala sam virtuelno, a zatim i lično divne prijatelje. Ne bih sada nikog izdvajala, svi su mi na neki način dragi. Dolazilo je i do nekih nesporazuma, koje sam zaboravila.
U jednom dalekom gradu, baš, baš dalekom, meni poznatom iz mog ranijeg posla, zbog velikog graničnog prelaza koji se nalazi u blizini, živi moja draga mlada prijateljica. Ona pravi divne stvari, ima svoj poseban stil, koristi zanimljive materijale u mestu gde se do materijala teže dolazi, pa su zbog toga radovi lepši i vredniji.
Predstavljam vam mnogima ovde poznatu Ondijanu.
Ako do sada niste bili na njenom blogu, pozivam vas da svratite i uživate u prelepim radovima i pejzažima iz njenog kraja.

Danas sam po povratku s posla zatekla na stolu ovu sliku:


Moje ćerke su, po slobodi, raspakovale paket i sve ovako složile da mi prvi pogled po ulasku u stan, pada na ovu lepotu. Čak su u jedan ram stavile svoju zajedničku fotografiju iz vremena kad su bile male, fotografisanu na Kalemegdanu. 
Ramovi su savršeni, veliki, prebogati u detaljima, a ipak skladni, tako da je očito da su rađeni sa puno ljubavi i truda. Kao i svaki ručni rad, uživo su mnogo, mnogo lepši nego na fotografijama.







Privesci urađeni quilling tehnikom, upakovani u slatku kesicu, Ana baš voli da ih radi i da ih nosi, a ove će sa zadovoljstvom nositi moje ćerke.


Na kraju, ali ne i manje važno, postala je tradicija da uvek kada se među kreativkama razmenjuju pokloni, poklon mora biti obogaćen salvetama. Tako sam i ja dobila dosta lepih salveta koje nisam imala, pa moja zbirka raste.


Danas mi je Ana ulepšala dan. 
U svakom danu ću tražiti neku lepotu, da brige u mojim mislima ne preovladaju. Uvek postoji razlog i povod za malo radosti.
Nadam se i verujem da će nam se putevi spojiti i da ćemo se Ana i ja lično upoznati i lepo družiti.
Verujem da će se naši gradovi približiti i da će Ana biti moj gost jednog dana. U međuvremenu, negujemo prijateljstvo preko interneta.

Hvala svima na čitanju. Zdravi i veseli bili, vibrirajte radošću.

8 коментара:

  1. Дивни су радови, и имаш зашто да се радујеш :) Уживај у овој лепоти, и желим вам да се што пре упознате уживо :)

    ОдговориИзбриши
  2. Kako su okviri doooobriiii! Jako lijep poklon. Prava prijateljica! Nema niceg boljeg od toga

    ОдговориИзбриши
  3. Neno, mnogo ti hvala na lepim rečima! Želim da ti svaki dan donese neko lepo iznenadjenje... Pozdrav!

    ОдговориИзбриши
  4. Jako kreativni pokloni, sve najbolje, pozdrav!

    ОдговориИзбриши

Hvala na vašem komentaru!

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.